{"id":9,"date":"2009-04-13T21:50:56","date_gmt":"2009-04-13T19:50:56","guid":{"rendered":"http:\/\/ivica-petric.com\/?p=9"},"modified":"2020-12-05T23:16:59","modified_gmt":"2020-12-05T22:16:59","slug":"novi-list-08-04-2009","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ivica-petric.com\/?p=9","title":{"rendered":"Novi list-08.04.2009."},"content":{"rendered":"\n<figure class=\"wp-block-table\"><table><tbody><tr><td>U pitanju je \u010dista politi\u010dka igra u kojoj su narodi izmanipulirani i iskori\u0161teni za ostvarenje ciljeva i ja\u010danje svojih politi\u010dkih mo\u0107nika u tom trenutku, u stvaranju neke politi\u010dke elite, nekih novih tajkuna. Putuju\u0107i kroz BiH i Srbiju vidio sam da je privatizacija istovjetna onoj u Hrvatskoj, i svi su ti tajkuni proiza\u0161li iz ovih ratova. Ratovali smo da bi se drugi bogatili, preko \u0161verca oru\u017eja, nafte i plja\u010dkanja dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva<br><br><strong>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Razgovarala Zorana DELJANIN<\/strong><\/td><\/tr><tr><td><\/td><\/tr><tr><td><a href=\"javascript:openWindow('aspx\/showimage.aspx?id=414721',250,366,'');\"><\/a><strong>U<\/strong> rat sam oti\u0161ao kao dvadesetogodi\u0161njak, vratio sam se ku\u0107i sa 30 godina, no jo\u0161 uvijek sam u njemu. Tim nas je rije\u010dima prije po\u010detka intervjua do\u010dekao Ivica Petri\u0107, 38-godi\u0161nji razvoja\u010deni branitelj koji je odle\u017eao \u0161est godina u zatvoru zbog ubojstva \u0110urada \u010canka tijekom \u00bb\u010di\u0161\u0107enja terena\u00ab 1995. godine u Zrmanji, a nakon ponovljenog su\u0111enja on i jo\u0161 petorica suboraca oslobo\u0111eni su optu\u017ebi za ubojstva srpskih civila u selima Varivode i Go\u0161i\u0107i nakon Oluje. Petri\u0107 se nakon izlaska iz zatvora i osloba\u0111aju\u0107e presude za slu\u010daj Varivode i Go\u0161i\u0107i posvetio radu u Hrvatskoj udruzi razvoja\u010denih branitelja Domovinskog rata, koja je pokrenula projekt suradnje s ratnim veteranima iz biv\u0161ih jugoslavenskih dr\u017eava \u00bbIstinom u budu\u0107nost\u00ab. U dokumentarnom filmu \u00bbTri\u00ab, redatelja Gorana Devi\u0107a koji je nedavno osvojio prvu nagradu na festivalu ljudskih prava u Pragu, uz dvojicu biv\u0161ih vojnika iz Srbije i BIH i Petri\u0107 je iznio svoju ispovijest. Sva trojica vojnika, iako na suprotnim stranama, pitaju se za \u0161to su ratovali smatraju\u0107i da su politi\u010dari krivi za nastanak sukoba, a da se danas svi prave kao da se ni\u0161ta nije dogodilo.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong><em>U jednom kadru<\/em><\/strong><br><strong>Kako je do\u0161lo do va\u0161e suradnje sa redateljem Devi\u0107em i za\u0161to ste odlu\u010dili iznijeti svoju pri\u010du u dokumentarnom filmu \u00bbTri\u00ab?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Redatelj filma Goran Devi\u0107 stupio je u kontakt sa mnom putem Udruge, do\u0161ao je u \u0160ibenik, a mi smo upravo imali u planu putovanje u Vojvodinu. U Vojvo\u0111anskoj skup\u0161tini bila je prezentacija jedne knjige lije\u010dnika, psihijatara i psihologa koji su radili na temi PTSP-a koja u Srbiji jo\u0161 uvijek nije priznat, jer se njihovi vojnici prema vojnim knji\u017eicama jo\u0161 uvijek vode kao da su bili na vojnim vje\u017ebama, a ne u ratu u Hrvatskoj i BiH. Pitao me pristajem li ispri\u010dati svoju pri\u010du i ispovijest je nastala takore\u0107i jednom kadru, u automobilu na putu. Pristao sam zbog dugogodi\u0161njeg iskustva rada na tom procesu suo\u010davanja sa pro\u0161lo\u0161\u0107u, susreta s ratnim veteranima s drugih strana, razgovoru o temama rata na jedan otvoren na\u010din. Smatram da je to dobro i zdravo za svako dru\u0161tvo.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; <strong>Kazali ste prije po\u010detka ovoga razgovora da ste u Domovinski rat oti\u0161li s 20 godina, do\u0161li ku\u0107i s 30, no da ste jo\u0161 uvijek u njemu. Protiv koga danas \u00bbratujete\u00ab?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Ratujem za istinu, borim se za to da se otkriju po\u010dinitelji zlo\u010dina, da se napokon daju odgovori na sva otvorena pitanja kako bi se zaista mogli okrenuti budu\u0107nosti. I ja, kao i dvojica veterana koja su sudjelovala u filmu, sla\u017eemo se u onom najva\u017enijem \u2013 rat u kojemu smo sudjelovali bio je politi\u010dki rat. U pitanju je \u010dista politi\u010dka igra u kojoj su narodi izmanipulirani i iskori\u0161teni za ostvarenje ciljeva i ja\u010danje svojih politi\u010dkih mo\u0107nika u tom trenutku, u stvaranju neke politi\u010dke elite, nekih novih tajkuna. Putuju\u0107i kroz BiH i Srbiju vidio sam da je privatizacija istovjetna kao u Hrvatskoj i svi su ti tajkuni proiza\u0161li iz ovih ratova. Ratovali smo da bi se drugi bogatili, preko \u0161verca oru\u017eja, nafte, plja\u010dkanja dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva. Svaki rat je iz interesa. To se nama dogodilo i o svim tim temama se mora otvoreno govoriti. Mi smo iznijeli svoj stav, upozoravaju\u0107i na nepravde, na apsurdne situacije u kojima smo se na\u0161li, poput srpskog vojnika koji govori kako su ga poslali da brani zemlju pa je zavr\u0161io kod Karlovca. Naravno, danas se pita, a \u0161to je i\u0161ao braniti u Hrvatsku i za\u0161to je danas invalid? Da ne govorimo o samom ratu, nebrojenim pitanjima, \u0161to smo radili, tko nas je i za\u0161to slao na \u00bb\u010di\u0161\u0107enja terena\u00ab, nitko nam nije rekao \u0161to trebamo raditi sa civilima, s ku\u0107ama, \u0161to zna\u010di to \u00bb\u010di\u0161\u0107enje\u00ab, o \u017denevskoj konvenciji nismo \u010duli niti slova. Pu\u0161tali su nas s lanca da se snalazimo kako znamo, stvarali su od nas ma\u0161ine za ubijanje, a za\u0161to \u2013 zbog politike. Ja sam \u0161est godina odle\u017eao u zatvoru zbog politike, jer je to bilo u \u00bbinteresu Republike Hrvatske\u00ab.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; <strong>Osu\u0111eni ste na \u0161est godina zatvora zbog ubojstva gra\u0111anina srpske nacionalnosti na Zrmanji. Tvrdite da niste po\u010dinili ubojstvo, no na sudu ste priznali krivnju!?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Bio sam pripadnik 15. domobranske pukovnije. 8. <em>* Ono \u0161to nas najvi\u0161e frustrira jest to da kad se hrvatski i srpski politi\u010dari nalaze onda je sve u redu, kad se hrvatski i srpski ekonomisti na\u0111u i to je u redu, pozdravlja se i razmjena hrvatskih i srpskih turista, ali ako se na\u0111u hrvatski i srpski ratni veterani e, to onda nije u redu, to je nedopustivo, to je izdaja. Za\u0161to to ne bi bilo u redu?<\/em><br><strong><br>Mije\u0161ana obitelj<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; <strong>Kako na rat gledate iz dana\u0161nje perspektive i posebice nakon susreta s vojnicima suprotnih strana?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Kao na politi\u010dku igru, jer ona je to, na \u017ealost, bila. Dovoljno je krenuti od dogovora Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a. U zadnje vrijeme se to \u010desto prote\u017ee i kroz Haag i su\u0111enje hrvatskim generalima, jer je koncept njihove obrane takav da se zapravo ne brane na\u0161i generali nego se brani odre\u0111ena politika koja je bila aktualna u to vrijeme. U stvari se brani taj pre\u0161utni dogovor Tu\u0111man-Milo\u0161evi\u0107, koji nije vezan samo za Oluju ve\u0107 za cijelo vrijeme rata od 1991. godine. Nisu stvari crno-bijele. Obje strane su imale pretenzije. Stvar je samo omjera snaga. Srbi su u tom trenutku imali znatno vi\u0161e stanovnika nego Hrvatska, bili su u svim mogu\u0107im vode\u0107im pozicijama u JNA, da je omjer mo\u017eda bio druga\u010diji, tko zna, mo\u017eda bi mi napali Vojvodinu, BiH&#8230;. Tu postoje dvije ideologije, Velike Srbije, ali i Velike Hrvatske koja je tako\u0111er na\u010deta po\u010detkom devedesetih. I sama Oluja je stvar dogovora Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a i mislim da ne bi bila izvediva na takav na\u010din da Srbi uzmu sve svoje stvari i odu da to Milo\u0161evi\u0107 nije organizirao, a opet da s druge strane Franjo Tu\u0111man nije iskoristio hrvatsku vojsku da zapla\u0161i ono preostalo stanovni\u0161tvo koje je \u017eeljelo ostati u Hrvatskoj, u svojim ku\u0107ama. Cilj je bio \u00bb\u010dista\u00ab Hrvatska. Moja frustracija danas proisti\u010de upravo iz toga \u0161to nas je, smatram, politika \u017ertvovala sa svoje vi\u0161e ciljeve. Kada sagledavam cijelu situaciju na primjerice podru\u010dju Zrmanje, gdje smo bili, kada vidite paljenja ku\u0107a, ubijanje civila&#8230; , do\u0111ete do zaklju\u010dka da na\u0161 zadatak nije bio \u010di\u0161\u0107enje terena od neprijateljskih vojnika nego etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje. Pa ja i u svojoj obitelji imam slu\u010daj ratnog zlo\u010dina koji tako\u0111er nije rije\u0161en niti se ikada vodila prava istraga. Moja 70-godi\u0161nja baba Anica ubijena je na dan Oluje, 5. kolovoza 1995. godine, u \u010cistoj Maloj. Mi smo mije\u0161ana obitelj. Dida, koji je bio nositelj spomenice NOB-a umro je 1993. godine, a baba Anica je ostala sama \u017eivjeti u \u010cistoj Maloj. Pisala se kao Srpkinja, no iz svoje ku\u0107e nije htjela oti\u0107i. Na dan Oluje zaklana je u svom krevetu od strane Hrvatske vojske. Taj se slu\u010daj istra\u017eivao na isti na\u010din kao i ubojstva u primjerice Varivodama, Go\u0161i\u0107ima, Gruborima&#8230; Tijelo je pokupljeno, nikad se nije pravo istra\u017eilo tko ju je ubio, predmet je spremljen u ladicu i to je to. Ja sam zato i prije nekoliko mjeseci podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatog po\u010dinitelja zbog ubojstva moje babe Anice u \u010cistoj Maloj. Tu kaznenu prijavu sada namjeravam i pro\u0161iriti i mislim da se to ne\u0107e tako lako ponovno spremiti u ladicu sa obrazlo\u017eenjem da se ni\u0161ta ne mo\u017ee utvrditi.&nbsp;<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong>Zlo\u010din ne nestaje<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; <strong>Mislite li da postoji mogu\u0107nost da se svi ti slu\u010dajevi ipak rasvijetle ili je va\u0161a borba donkihotovska?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Dok je ovakva politi\u010dka garnitura, jako te\u0161ko. \u010cinjenica je da su svi ti ljudi koji su bili na pozicijama i kreirali ratne doga\u0111aje, spremali dosijere u ladice i danas na visokim funkcijama, mo\u017eda im se mjesto promijenilo no utjecaj nije i svi se samo vrte u krug. Nadam se da \u0107e se jednom pojaviti nove generacije i volja za suo\u010davanje sa svim negativnostima. Moramo preuzeti odgovornost, uz isticanje pozitivnoga, moramo se suo\u010diti i sa lo\u0161im stvarima iz na\u0161e pro\u0161losti. Nitko se ne \u017eeli suo\u010diti s onim zbog \u010dega mu je neugodno, zbog \u010dega bi se trebao vrpoljiti na stolici, a to su upravo zlo\u010dini. No, oni ne zastarijevaju i ne nestaju. I kad-tad \u0107e sve isplivati na povr\u0161inu.&nbsp;<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong>Strojevi za ubijanje<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; <strong>Dokumentarni film \u00bbTri\u00ab bi se uskoro mogao po\u010deti prikazivati u hrvatskim kinima. Kakve reakcije o\u010dekujete?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013U tom filmu se jasno vidi da su, bez obzira s koje strane, ratni veterani \u017ertve odre\u0111enih politika koje su ih dovele u situaciju da su postali to \u0161to su postali, da li su u odre\u0111enom trenutku bili strojevi za ubijanje, izgubili dijelove tijela, svoje najmilije&#8230; Ne znam kakvu reakciju mo\u017eemo o\u010dekivati. Izrazito je primitivno i pogubno za dru\u0161tvo bacati drvlje i kamenje bez ikakavih argumenata samo zato \u0161to se nekome ne svi\u0111a \u0161to \u010duje i vidi. Nisam o\u010dekivao ovakav uspjeh filma, no nadam se da \u0107e se prikazivati jer smatram da je film zaista dobar i da se iz njega mo\u017ee izvu\u0107i pouka.kolovoza 1995. godine kao jedinica smo dobili zadatak da idemo na podru\u010dje Zrmanje u \u010di\u0161\u0107enje terena. Na\u0161ao sam se o\u010di u o\u010di s civilom koji je na sebi imao biv\u0161u milicijsku uniformu, \u0161to je utvr\u0111eno i u postupku. Ono \u0161to me tada revoltiralo jest \u0161to su na\u0161i suborci ve\u0107 pro\u0161li tuda i po njima je bilo sve u redu, no poslije su kod njega otkrivene dvije pu\u0161ke. Prva mi je pomisao bila da ne poznajem podru\u010dje, trebali smo tu biti nekoliko dana, nitko tko je pro\u0161ao prije nas nije osigurao teren, \u010dovjek mo\u017ee biti jatak, skrivati oru\u017eje, mo\u017eemo svi izginuti. Te\u0161ko je opisati \u0161to vam se sve u tom trenutku mota po glavi, pristupio sam ispitivanju \u010dovjeka koji je bio u milicijskoj uniformi, kod kojega je na\u0111eno oru\u017eje i upotrijebio sam pi\u0161tolj kao sredstvo za dobivanje informacija. Lak\u0161e sam ga ranio u nogu i u ruku. Tu su bila jo\u0161 trojica mojih suboraca i oni su me odvukli od njega. No, jedan se vratio i ispalio rafal u ranjenog \u010dovjeka dok je le\u017eao na podu. Na su\u0111enju sam ja odmah stao iza onoga \u0161to sam napravio, kazao sam da sam ga ranio pi\u0161toljem prilikom ispitivanja, smatrao sam da sam postupio ispravno u tom smislu, ispituju\u0107i, ravnaju\u0107i se prema instinktu. No, ni\u0161ta od toga na su\u0111enju nije bilo bitno. Moj suborac je sve porekao, prebacuju\u0107i svu krivnju na mene. Ja sam priznao da sam pucao i ranio \u010dovjeka i sudac mi je u razgovoru rekao da ne mo\u017ee dozvoliti da osudi dva hrvatska vojnika jer bi to bila ve\u0107a sramota za dr\u017eavu, no kako su tu europski promatra\u010di, morat \u0107u preuzeti odgovornost na sebe ili \u0107u dobiti drasti\u010dnu kaznu, dvostruko ve\u0107u nego ako priznam krivnju i za ubojstvo.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong><em>Bez obdukcije<\/em><\/strong><br><strong>Na \u010demu temeljite va\u0161u tvrdnju o nevinosti?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Nije napravljena prava obdukcija, meci nisu izuzeti. Na mjestu doga\u0111aja prona\u0111ene su \u010dahure. Moje, \u010dahure od pi\u0161tolja i \u010dahure kolege koji je pucao iz pu\u0161ke. Nisu, me\u0111utim, izuzeti meci iz tijela niti utvr\u0111eno koji je kalibar, odnosno \u010diji su meci usmrtili \u010dovjeka. Ja sam tada uputio dr\u017eavnom odvjetni\u0161tvu zahtjev za ekshumacijom tijela, ali je ona napravljena tek nakon osam mjeseci i tada je bilo nemogu\u0107e utvrditi kojim kalibrima su koje prostrijelne rane na tijelu nastale, a uz to su odbili i naknadno izuzimanje zrna koju su nakon prostrijela ostala u tlu. Da su zrna i naknadno izuzeta i da su se njihovi polo\u017eaji usporedili s polo\u017eajem tijela moglo se utvrditi tko je odgovran za ubojstvo. Tek kad sam ve\u0107 osu\u0111en dobio sam odgovor od \u017dupanijskog dr\u017eavnog odvjetni\u0161tva u Zadru da je postupak u tijeku i da oni nemaju zakonsku mogu\u0107nost da provesti takav zahvat. Pisao sam i poslije svim mogu\u0107im institucijama, odvjetni\u0161tvu, pu\u010dkom pravobranitelju, ministarstvima, Saboru, \u010dak i Ustavnom sudu tra\u017ee\u0107i ekshumaciju tijela, izuzimanje i usporedbu metaka&#8230; Nitko na to nije niti trznuo. Nikoga nije briga \u0161to se u startu istraga pogre\u0161no provela, \u0161to nisu prikupljeni svi dokazi i nisu dopustili niti da se naknadno utvrdi prava istina.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong><em>Vo\u0111en idealima<\/em><\/strong><br><strong>\u017dalite li danas zbog preuzimanja odgovornost za ubojstvo i je li to razlog zbog kojega ve\u0107 godinama od svih institucija tra\u017eite da se slu\u010daj ponovno otvori?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Moja jedina \u00bbgre\u0161ka\u00ab je bila to \u0161to sam odmah na sudu priznao da sam ranio \u010dovjeka. Ja to ne smatram gre\u0161kom, jer sam to u\u010dinio, mada danas mo\u017eemo razmi\u0161ljati, raspravljati je li to u tom trenutku bilo opravdano ili ne&#8230;. Ja mirno spavam \u0161to se toga ti\u010de. U moralnom smislu sam pogrije\u0161io, kao \u010dovjek, bez obzira na situaciju. Rat je ubijanje, na \u017ealost, ali tako je. Preuzeo sam ubojstvo na sebe, jer sudac je ve\u0107 odlu\u010dio da \u0107e me ionako kazniti i to sa 12 godina zatvora ako ne priznam, a njegova druga re\u010denica je bila \u00bbto je u interesu Republike Hrvatske\u00ab. Preuzeo sam odgovornost dijelom i vo\u0111en idealima zbog kojih sam 1991. godine uzeo oru\u017eje u ruku, misle\u0107i da time \u010dinim dobro za dr\u017eavu, \u0161to je u svakom slu\u010daju pogre\u0161no gledaju\u0107i iz dana\u0161nje perspektive. Mnoge stvari koje danas znam, tad nisam znao, ali, u principu, ne \u017ealim. Ta robija je ipak jedno moje \u017eivotno iskustvo, to me izgradilo, oja\u010dalo i dovelo na dana\u0161nji put. Nastavit \u0107u se boriti da se istina dozna. Ma i da se nikoga vi\u0161e ne osudi, \u017eelim da se zna tko je za \u0161to odgovoran.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong><em>Pogodne \u017ertve<\/em><\/strong><br><strong>Uz jo\u0161 petoricu suboraca potom ste bili osumnji\u010deni i za ubojstva srpskih civila u selima Varivode i Go\u0161i\u0107i nakon Oluje i na ponovljenom su\u0111enju ste oslobo\u0111eni.<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Da. Na\u0161a pukovnija tu nikad nije bila. No, apsurd je \u0161to smo mi cijelo su\u0111enje morali dokazivati da smo nevini i da uop\u0107e nismo bili tamo, umjesto da je tu\u017eiteljstvo poku\u0161alo dokazati da smo krivi. Slu\u010daj je poprimio politi\u010dku dimenziju. Cijeli dr\u017eavni vrh je bio debelo zainteresiran za tu situaciju jer je vijest o zlo\u010dinima obi\u0161la cijeli svijet i u me\u0111unarodnim poljima bacila veliku mrlju na Hrvatsku. Mi smo im samo dobro do\u0161li u tom trenutku, mladi, dragovoljci, iscrpljeni, od prvog dana u ratu, bez ikakvog politi\u010dkog zale\u0111a, nekoga je trebalo brzo osuditi i mislili su da \u0107emo biti pogodne \u017ertve. Nakon osloba\u0111aju\u0107e presude nastavio sam istra\u017eivati tko su krivci. Oslobo\u0111eni smo radi nedostatka dokaza, a ja ne \u017eelim da pri\u010da ostane na toj nedore\u010denoj formulaciji, da se pod izlikom da ne\u0161to nisu uspjeli dokazati skrivaju i \u0161tite prave ubojice. Ti su se zlo\u010dini skrivali, poku\u0161ali zata\u0161kati, nikad nisu napravljene prave obdukcije, izuzeti meci, tijela su odmah pobacana u masovnu grobnicu u Kninu&#8230; Zbog nepravde koja mi je u\u010dinjena ja imam obavezu nastaviti istra\u017eivati, da se taj proces gura i dalje. U Hrvatskoj je po\u010dinjeno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje. Ljudi su ubijani samo zato \u0161to su Srbi. To je neosporno, to se \u010dinilo, i sve ove godine se gura pod tepih i zata\u0161kava.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; <strong>Je li Vam danas \u017eao \u0161to ste uop\u0107e sudjelovali u ratu?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Ne. Smatrao sam 1991. godine da je to moja du\u017enost, vodio sam se idealima. Rat i sve \u0161to se poslije doga\u0111alo \u017eivotno su iskustvo iz kojega sam mnogo nau\u010dio, postao \u010dvr\u0161\u0107i, bolji i odgovorniji u nekim svojim daljnjim nastojanjima da stvari popravim koliko mogu.<br>&nbsp;&nbsp;&nbsp;<br><strong><em>Istra\u017eivanje tabu tema<\/em><\/strong><br><strong>Poku\u0161avate to i kroz Udrugu te posebice projekt \u00bbIstinom u budu\u0107nost\u00ab?<\/strong><br>&nbsp;&nbsp;&nbsp; \u2013 Dok sam bio u zatvoru dosta sam razmi\u0161ljao \u0161to kad iza\u0111em van, na koji na\u010din se anga\u017eirati u dru\u0161tvu i, eto, ovo je danas moja preokupacija. Istra\u017eivanje zlo\u010dina, svih okolnosti i cijele pri\u010de o ratu. Mislim da se za to moraju boriti svi i na svim stranama jer samo tako se mo\u017eemo okrenuti budu\u0107nosti. Na tim susretima s ratnim veteranima iz primjerice Srbije i BiH otvoreno se razgovara o ratu, ljudi iznose razli\u010dita gledi\u0161ta, razli\u010diti su motivi za\u0161to su oti\u0161li u rat, recimo od strane Srba. Jedan dio \u0107e vam re\u0107i da su oti\u0161li u rat jer su htjeli stvarati Veliku Srbiju, jedan dio \u0107e kazati da im je servirana propaganda da usta\u0161e ubijaju neza\u0161ti\u0107en srpski narod, no va\u017eno je da se razgovara, da se otvori ta polemika u dru\u0161tvu. To je veliki uspjeh jer su svi po tom pitanju zatvoreni. I hrvatsko dru\u0161tvo je po tom pitanju potpuno zatvoreno, to su tabu teme. Nama je jo\u0161 uvijek aktualan drugi svjetski rat, partizani i usta\u0161e, pa \u0107emo sljede\u0107ih 50 godina imati sukob Srbi-Hrvati. Na takav na\u010din ova dr\u017eava se ne mo\u017ee razvijati, nema napretka dokle god \u017eivimo u pro\u0161losti, a u njoj \u0107emo biti dok se sve ne razjasni, dok se ne iznese puna istina, dok se ne po\u010dnu barem rje\u0161avati problemi. A najbolji po\u010detak za rje\u0161avanje problema jest razgovor. Ono \u0161to nas najvi\u0161e frustrira u ovom radu jest to da kad se hrvatski i srpski politi\u010dari nalaze onda je sve u redu, kad se hrvatski i srpski ekonomisti na\u0111u i to je u redu, pozdravlja se i razmjena hrvatskih i srpskih turista, ali ako se na\u0111u hrvatski i srpski ratni veterani e, to onda nije u redu, to je nedopustivo, to je izdaja. Za\u0161to to ne bi bilo u redu? Sve se drugo mo\u017ee, ali mi se ne smijemo sastajati i razgovarati. Samo zato \u0161to politi\u010dkoj eliti, istoj onoj koja je odlu\u010divala 90-ih, ne odgovara da se javno progovara i o gre\u0161kama i zlo\u010dinima kako s na\u0161e strane tako i s druge i tre\u0107a strane.<\/td><\/tr><\/tbody><\/table><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>U pitanju je \u010dista politi\u010dka igra u kojoj su narodi izmanipulirani i iskori\u0161teni za ostvarenje ciljeva i ja\u010danje svojih politi\u010dkih mo\u0107nika u tom trenutku, u stvaranju neke politi\u010dke elite, nekih novih tajkuna. Putuju\u0107i kroz BiH i Srbiju vidio sam da je privatizacija istovjetna onoj u Hrvatskoj, i svi su ti tajkuni proiza\u0161li iz ovih ratova. [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"class_list":["post-9","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=9"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47,"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/9\/revisions\/47"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=9"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=9"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ivica-petric.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=9"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}