SARAJEVO – Da je Sarajevski filmski festival svake godine sve veći i da prerasta u pravu europsku raskošnu filmsku smotru dokazuje nekoliko stotina gostiju koji se ovih dana, kako filmski program polako odmiče, u sve većem broju slijevaju u glavni grad BiH, no i opaske pojedinih novinara bosanskih medija koji smatraju da se festival sve više okreće komercijalnoj zaradi, ostavljajući Sarajlije zakinutima. Takav je stav ponajviše isprovocirala pomama za ulaznicama na dnevnoj bazi, pa su tako za neke projekcije Sarajlije bili prisiljeni čekati i po četiri sata da bi dobili ulaznicu ili u još gorem slučaju, ostali bez nje.
Do kraja rasprodana bila je jučer projekcija novog filma Mikea Leigha, najdražeg i najvjernijeg inozemnog sarajevskog »A« gosta, koji je u svom posljednjem ostvaranju napravio poprilično nenadan sadržajni zaokret ka – optimizmu. Film »Happy-go-Lucky«, priča je o veseloj Londončanki s izrazito pozitivnim stavom prema životu, koji se međutim neprekidno obija o pesimistične poglede na život njezinih sugrađana. Leigh je optimizam svoje junakinje namjerno iskarikirao da bi jos više istaknuo jad, frustraciju i čemer koji prevladavaju u većini, no posve neobično za njega, očito je da mu je glavni cilj bio poručiti – radujte se životu.
Takvo što međutim uglavnom nije poruka ovogodišnjeg natjecateljskog programa, u sklopu kojeg se jučer predstavila ekipa njemačkog filma »Ožujak« koji prati atmosferu u malom selu koje se mora suočiti sa samoubojstvom trojice mladiće.
Tri vojnika
Vedrina zasigurno nije ni lajt motiv drugog hrvatskog filma prikazanog ove godine na SFF-u (prvi je crtić »Morana« Simona Bogojevića Naratha u kategoriji kratkog filma), novog dokumentarca Gorana Devića »Tri«. Sniman krajnje, ponekad i sirovo, minimalistički, 25-minutni film donosi priče trojica vojnika – Hrvata, Bosanca i Srbina koji su duboko ogrezli u tragediji, zločinu i kazni rata. Trojac se borio na različitim stranama, no ono što dijele slične su posljedice rata koji je od sve trojice muškaraca bazično stvorio – ubojice. Premisa je to koju Dević beskompromisno iznosi, a akteri priče, posebice osuđivani hrvatski vojnik Ivica, frustrirano priznaju, ocrtavajući na najjedonstavniji i bolno očiti način poruku da je »istina« u ratu stvar gledišta, a ono što većini aktera rata ostaje je bolna spoznaja da su se u kaosu našli vođeni nekim posve tuđim interesima.
Devićev film, nevjerojatno, »Crnci« pred stranim distributerima
Goran Dević i Zvonimir Jurić među prvima su od više najavljenih hrvatskih redatelja stigli u Sarajevo, ujedno i sa zadaćom da stranim producentima i distributerima na Cinelink marketu predstave i prikažu skraćenu verziju njihova zajedničkog dugometražnog filma »Crnci«. Film o ratu bez vanjskog neprijatelja, kako ga je nazvao Dević, priča je o šestorici hrvatskih vojnika koji čekaju na akciju što se nikad neće dogoditi, a u tom su čekanju prisiljeni suočiti se s nekim vlastitim problemima i razmišljanjima o onome što slijedi. Scenarij je dvojac autora studiozno radio čak tri i pol godine, a kako je Jurić objasnio: »Za takvu formu filma djelomično su zaslužne i producentske odluke, obzirom da nismo imali novaca za snimanje nekakvih akcijskih scena, pa smo tome i prilagodili scenarij«.
U filmu među ostalima glume i Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Krešimir Mikić, Ivo Gregurević, Emir Hadžihafisbegović i Nikša Butijer.
– Raditi u dvoje zna biti jako dobro, ali i jako izazovno. Jednom smo se posvađali pred Ivom i Emirom, pa smo napravili svaki svoju verziju scene, to je bio taj jedan put kad su neke napetosti malo eskalirale. Ali bilo je i odličnih trenutaka. Kako se spominje garaža, film će se povezivati s Glavašem, što ja ne bi volio. Ja zapravo nikad ne bih radio film o nečem aktualnom. Ne zanima me to, za razliku od Gorana. Ja volim da mi filmovi imaju metafizičku crtu, nešto što ima jezgru koju možeš gledati za sto ili dvjesto godina i da ti i dalje govori nešto – objasnio je Jurić koji radi i na jednoj od priča za omnibus »Zagrebačke priče« koji producira Boris T. Matić, a u kojoj je na glumu nagovorio redatelja Paola Magellija.
– Glumit će frajera koji je spavao s mlađom ženom. Lana Barić će igrati tu djevojku, pa smo tražili nekoga da bude privlačan i meni i njoj.odbijen je na Danima hrvatskog filma, a premijeru je doživio na Zagrebdoxu – Dević tvrdi samo zato jer je FACTUM ujedno i producent filma. No burne reakcije publike u Sarajevu dokazuju da je »Tri« – na kojem je Deviću u idejnom smislu pomogao i Zvonimir Jurić – film koji vrijedi vidjeti i koji će izazivati još dosta pažnje gdje god da se na ovim prostorima prikaže, ne samo zbog šokantnih ispovijesti, nego i zbog posve drugog načina na koji je u njemu tretirana tema rata.
Jake priče
– Film je najprije bio zamišljen kao priča hrvatskog vojnika Ivice, no nakon što smo ga snimali neko vrijeme, shvatili smo da to neće biti dovoljno. Tu je onda upao Jurić koji je predložio da dodamo priče vojnika sa srpske i bošnjačke strane. Krajnji minimalizam u filmu korišten je namjerno, jer smatram da su same priče dovoljno jake da nose film.
Film zapravo počinje od scene susreta njih trojice, a sve su priče snimljene nakon toga i nakon iscrpnih prethodnih razgovora s njima – objasnio je Dević, koji priznaje da se ne može osloboditi teme rata u svojim filmovima. A i zašto bi, smatra on, kad je rat obilježio nekoliko generacija, uključujući naravno i njegovu.
– Nije stvar u tome da se u Hrvatskoj snima premalo filmova s tom temom, već ih premalo progovara o ratu na ovaj način – zaključit će Dević.
Nakon Mike Leigha, u Sarajevo su stigli i Todd Haynes, britanski redatelj kojem je ove godine posvećen dio filmskog programa i Ari Folman, poznati izraelski redatelj čiji je film »Valcer s Bashirom« – animirana ratna autobiografska drama o libanonskom ratu osamdesetih godina u kojem redatelj ogoljava vlastitu ratnu ulogu okupatora – jedan od najvećih ovogodišnjih hitova europske kinematogarfije. To ostvarenje sinoć je bilo i apsolutni hit festivala za kojeg se tražila karta više. |
