Arhiva kategorije: Otvoreno pismo Predsjednicima RH i Vlade

Otvoreno

Šibenik, 12. srpnja 2021.

                                                  REPUBLIKA HRVATSKA
                                                 URED PREDSJEDNIKA RH
                                         n/r Predsjedniku Gosp. Zoran Milanović
                                              URED PREDSJEDNIKA VLADE RH
                                        n/r Predsjedniku Gosp. Andrej Plenković

OTVORENO PISMO

Poštovana Gospodo Predsjednici,

                 Temelj mog obraćanja proizlazi iz učestale anarhije i uzimanja zakona u svoje ruke od strane pojedinaca u strukturama vlasti koji postupaju po višem nalogu, suprotno od zakona, Ustava  i Međunarodnih ugovora i ne prezaju od kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda. 

Takvo neustavno postupanje po članku 20. Ustava RH, upućuje na Vaše ovlasti, dužnosti i odgovornosti koje imate po Ustavu i zakonima RH, kako kroz supotpis odluka Vijeća za nacionalnu sigurnost i usmjeravanja rada sigurnosnih službi tako i kroz druge ovlasti u cilju funkcioniranja ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske,

U prilog dostavljam  Zahtjev za preinačavanje Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-343/1997-17, od 18. svibnja 1999. predanog dana 22. rujna 2020. godine Županijskom sudu u Splitu, Rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Kv-Rz-6/2020 od 10. lipnja 2021. godine i Žalba na rješenje upućene Visokom kaznenom sudu u Zgrebu dana 28. lipnja 2021. godine sa povratnicom i potvrdom pošte.

Ovom prilikom nemam namjeru ponavljati sve što je navedeno iz priloženih pravnih akata, već napominjem da zbog protupravnog i protuustavnog višeg naloga postoji opravdana sumnja kontaminacije i kompromitiranja tek osnovanog Visokog kaznenog suda zbog kršenja zakona, međunarodnih ugovora i Ustava i po članku 134. po kojem su međunarodni ugovori sastavni dio ustavno-pravnog poretka RH i po pravnoj snazi su iznad zakona. .

Naime, svakom običnom pravnom laiku je sasvim jasno što je bilo suđenje pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i tko je sve bio obuhvaćen, te bi suprotan ishod od Ustava, zakona i Međunarodnih ugovora pred Visokim kaznenim sudom upućivao na ustavnu tužbu, pred kojim Ustavnim sudom bi se kao iz dosadašnjih iskustava ponovo negativno odlučilo po potpisu ustavnog sudca Gosp. Mate Arlovića, koji je i zadužen za moju malenkost.

Stoga je derogiranje mojih ljudskih prava i temeljnih sloboda protuustavan čini po članku 17. Ustava RH jer o tome Sabor dvotrećinskom većinom nije odlučivao, a niti moja malenkost  predstavlja ugrozu opstojnosti Republike Hrvatske, te i da jeste i da je to tako, ovakvo mučenje, ponižavajuće i surovo postupanje, te pravna određenost kažnjivih djela i kazne bi i u tom slučaju bilo protuustavno.

Bit protuustavnog derogiranja proizlazi iz notorne činjenice da se postupanje po višem nalogu sprovodi upravo zbog višestrukih smrtnih stradavanja Srba u Varivodama i Gošićima, i zataškavanja činjenice da sam tom prilikom bio žrtva montiranih sudskih procesa koje su protupravno i neustavno organizirali i proveli tadašnji ministar unutarnjih poslova Gosp. Ivan Jarnjak i ministar pravosuđa Gosp. Miroslav Šeparović sadašnji predsjednik Ustavnog suda.   

Za navedena smrtna stradavanja nema kaznenog djela o čemu je detaljno opisano u objavljenom medijskom članku Novog lista od 16. prosinca 2020. godine pod naslovom: ,, Tadašnji ministri unutarnjih poslova i pravosuđa su znali što se događa, ali nisu reagirali sukladno zakonu’, te ovim putem ukazujem da itekako ima kaznenih djela koje su navedeni ministri počinili protiv hrvatskih branitelja, među kojima je i moja malenkost.

Naime, protupravno zatvaranje i oduzimanje slobode bez ikakvog relevantnog naloga , premlaćivanja u policijskim  stanicama,  svrstavanje u određenu skupinu koja će se proganjati po političkoj osnovi, oduzimanje temeljnih prava u suprotnosti sa međunarodnim pravom i ostala nečovječna djela ukazuju na teško kazneno djelo Zločina protiv čovječnosti, ali i kazneno djelo Ratnog zločina zbog činjenice da sam kao vojno nesposobna osoba mobiliziran za ratna  djelovanja, prilikom čega iz priloženog nije došlo do mog oslobađanja i reparacije sukladno I. Dopunskom protokolu Ženevskih konvencija.

Činjenica je da me se nastoji psihološkim metodama likvidirati kroz razne načine od organiziranja međunarodnih medijskih hajki, zadiranja u prava bližnjih članova obitelji, provođenja višegodišnjih ( 12 godina ) protupravnih ( dvije ) sudskih regresnih tužbi na koje je Haški sud 2009. godine upozorio jer da sam osobno obuhvaćen u Udruženom zločinačkom pothvatu, te sve do ovakvih sudskih odluka u kojem se nadležni sud po višem nalogu proglašava ne nadležnim  i ostalih sličnih protupravnih odluka u drugim sudskim postupcima.

Radi ovakve ugroze ustavno-pravnog poretka i zaštite svojih prava najavljujem podizanje  kaznenih prijava  protiv navedenih bivših ministara i protiv svih sudaca i ostalih koji su  protupravno radili po višem nalogu, i to zbog Udruživanja u zločinačku organizaciju, Zločina protiv čovječnosti, Ratnog zločina i ostalih kaznenih djela.

Nastavno navodim da će sukladno Vašoj reakciji i akciji na ovo otvoreno pismo ovisiti hoćete li i sami biti obuhvaćeni navedenom kaznenim prijavama, jer Miroslav Šeparović i Ivan Jarnjak ili samoinicijativno djeluju kroz svoju uhodanu zločinačku mrežu ili ste i Vi dio te mreže pa samim time osobno i izdajete takve protupravne naloge.

                   Za kraj napominjem, da kojim slučajem te kaznene prijave ne bi završile kao i mnoge kaznene prijave našeg dičnog pravosuđa, ovim putem Vam najavljujem učestali dolazak na Markov trg, prosvjede i javni štrajk glađu, koji će biti usmjeren upravo u pravcu upućivanja institucija u kaznene odgovornosti svih onih koji su se ogriješili ili oglušili o vidljivom nečovječnom kršenju ljudskih prava i temeljnih sloboda u  sirovom i ponižavajućem postupanju i mučenju.

 S poštovanjem,

                                                                                                   Ivica Petrić

– u prilog kao u tekstu

U Šibeniku, 28. lipnja 2021.

                                                  REPUBLIKA HRVATSKA
                                              ŽUPANIJSKOM SUDU U SPLITU 
                                                         za
                                                 VISOKI KAZNENI SUD RH

ŽALBA
Protiv Rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: Kv Rz-6/2020, od 10. lipnja 2021. godine

U predviđenom roku od tri dana, u četiri primjerka podnosi se putem preporučene pošte sa povratnicom, žalba na Rješenje Županijskog suda u Splitu broj:  Kv-Rz-6/2020 od 11. lipnja 2021. godine, zaprimljenog 25.lipnja 2021. godine ( petak ) i to zbog

  • Bitne povrede odredaba kaznenog postupka
  • Povrede kaznenog zakon
  • Pogrešnog i nepotpunog odnosno neutvrđenog činjeničnog stanja

Predlaže se Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se predmetno Rješenje Županijskog suda u Splitu u cijelosti ukine i preinači u nadležnost istog suda, odnosno da isti sud prihvati  žaliteljev Zahtjevu za preinačavanje  Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-343/1997-17, od 18. svibnja 1999. godine, od 22. rujna 2020. godine, te preinači predmetnu presudu sukladno predmetnom zahtjevu. 

OBRAZLOŽENJE

1.     Kao sastavni dio ove žalbe na predmetno rješenje žalitelj prilaže i kopiju od 22. rujna 2020. godine Zahtjeva za preinačavanje Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-343/1997-17, od 18. svibnja 1999. godine ( dalje: Zahtjev ), zaprimljenog istog datuma pred Županijskim sudom u Splitu  iz kojeg je vidljivo da su uz istovjetan zahtjev priložene i sljedeće relevantne isprave koje bi se trebale nalaziti u i biti sastavni dio predmetnog spisa:

1/1 – Presuda Raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju
broj: IT-06-90-T od 15. travnja 2011. I. i II. Svezak
1/2 – Presuda Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju
broj: IT-06-90-A od 12. studenog 2012
1/3 – Presuda Županijskog suda u Zadru, broj K-9/96, od 27. svibnja 1997.
1/4 – Presuda Vrhovnog suda RH, broj: Kž-343/1997-17, od 18. svibnja 1999.
1/5 – Uvjerenje o vojnoj nesposobnosti od 14. svibnja 2018.
1/6 – Izvješće od 20. lipnja 2004.
1/7 – Ratni put u 15. domobranskoj pukovniji od 19. kolovoza 1999.
1/8 – Posebno izvješće od 27. lipnja 2002.
1/9 – čahure iz izvještaja PU Zadarsko-kninske od 31.06.1996.
1/10- tajno svjedočenje Jasminko Herceg
1/11- Zapisnik sa suđenja- svjedočenje Milan i Petar Čanak od 11. lipnja 1996.
1/12- Zapisnik o ekshumaciji od 20. prosinca 1995.
1/13- Rješenje iz Ureda predsjednice RH od 31. listopada 2018

2.    Razlozi zbog kojih je žalitelj predao Županijskom sudu u Splitu predočeni zahtjev temelji se na notornoj činjenici da je isti za kazneno djelo ubojstva u ,, čišćenju terena ,, kao   pripadnik hrvatske vojske za koje je suđen 1996. godine po članku 34. stavku 1. Kaznenog zakona pred Županijskim sudom u Zadru, a kasnije pravomoćnom presudom pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, ponovo suđen pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju ( dalje MKSJ ), te su isto navedeno kazneno djelo kao i sam žalitelj sastavni dio presude navedenog međunarodnog suda.

Notorno je iz presuda MKSJ-a da je  kazneno djelo ubojstva iz nacionalnih presuda kako je obrazloženo u predmetnom zahtjevu prekvalificirano u ubojstvo kao Zločin protiv čovječnosti i ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, te da su isto kazneno djelo kao i sam žalitelj proglašeni sastavnim dijelom udruženog zločinačkog pothvata.

Stoga je žalitelj  podnio Zahtjev nadležnom Županijskom sudu u Splitu sukladno odredbama članka 5. Statuta MKSJ-a iz članka 1. nastavno na članak 12. a u svezi. i radi odredbi iz članka 20.i   članka 22. stavka 2 .Međunarodnog ugovora- Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava ( NN 175/03, 29/04, 55/11, 125/11),i to sukladno članku 497. stavka 2.  Zakona o kaznenom postupku ( NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, dalje ZKP ), sve i u svezi  Međunarodnog ugovora- Zakona o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda ( NN 5/2001. ).

Međutim, na predmetni Zahtjev Županijski sud u Splitu se na nezakonit i nepravilan način proglasio nenadležnim vidno ignorirajući presude MKSJ-a  radi čega je došlo do bitnih povreda kaznenog postupka, povreda kaznenog zakona i pogrešnog i nepotpunog odnosno ne utvrđenog činjeničnog stanja.

3.  Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji po članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP  jer u  predmetnom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti su u znatnoj mjeri proturječni, jer u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima predmetnog rješenja o sadržaju predočenih isprava.

Naime, predmetnim zahtjevom je zatraženo preinačavanje presude Vrhovnog suda RH sukladno članku 20. i članka 22. stavka 2.  Međunarodnog ugovora- Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, po kojem zakonu će se izvršiti preinačavanje presude nacionalnog suda odgovarajućom primjenom odredaba Zakona o kaznenom postupku  prema pravilima o obnovi postupka.

Nastavno, u predmetnom rješenju sukladno članku 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a notorno je da isti sud nije ispitivao niti utvrđivao da li je žalitelj ponovo suđen pred   MKSJ-om, odnosno da li je kazneno djelo za koje je žalitelj suđen po članku 34. stavku 1. pred Županijskim sudom u Zadru, a kasnije i pred Vrhovnim sudom RH, sastavni dio presude MKSJ-a, čime je bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena i po članku 468. stavka 2.  ZKP-a, jer je predmetnim rješenjem povrijeđeno pravo žalitelja na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Jednako tako žalitelju je predmetnim rješenjem povrijeđeno pravo i iz članka 11. stavka 1. ZKP-a pravo na zakonski ustanovljen neovisni i nepristrani sud koji je trebao odluči o zahtjevu  jer je Županijski sud u Splitu sukladno članku 12. Međunarodnog ugovora- Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, nadležan za presude i predmete Županijskog suda u Zadru, koji su ponovo presuđivani i sastavni su dio presuda MKSJ-a.

Također, ovakvim predmetnim rješenjem bitno je povrijeđena odredba članka 12.stavka 1.  ZKP-u, jer Županijski sud u Splitu nije otklonio povredu načela ,, no bis in idem”, te zbog nerješavanja prethodnog pitanja dali je ili nije žalitelj ponovo suđen pred MKSJ-om i dali je ili nije sastavni dio presude MKSJ-a, postoji povreda i odredbe iz članka 18. stavak. 1. ZKP-a, koje  pravno pitanje iz  prethodnog pitanja je Županijski sud u Splitu trebao riješiti  prije nego li se je proglasio nenadležnim. .

Naposljetku, Županijski sud u Splitu je pogrešno utvrdio da žalitelj traži obnovu postupka što čini povredu članka 498. ZKP-a, jer je žalitelj tražio preinačavanje presude Vrhovnog suda po pravilima o obnovi postupka, a ne obnovu postupka, kojim rješenjem su i bitno povrijeđene odredbe iz  članka 497. stavka 2  ZKP-a koji je stavak članka dana 20. prosinca 2012. godine izmjenama i dopunama zakona o kaznenom postupku ( NN ZID ZKP 143/ 2012 ), uveden u ZKP-u,  dakle netom nakon oslobađajuće presude pred MKSJ-om, koji ukazuje na pravo preinačavanja presude u korist osuđenika i u slučajevima i pod uvjetima propisanima posebnim zakonom, što dosadašnji navedeni Međunarodni ugovori to i jesu.  

Kako je već prethodno navedeno predmetnim rješenjem je žalitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom, jer i po članku 134. Ustava ( NN  56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14) međunarodni ugovori su sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske, koji su po pravnoj snazi iznad  zakona, čime je sasvim jasna nadležnost Županijskog suda u Splitu sukladno navedenom Međunarodnom ugovoru, prilikom čega po predmetnom rješenju postoji i bitna povreda članka 30. stavka 1. ZKP čini -a, jer je isti sud trebao pokrenuti postupak o pitanju nadležnosti prije donošenja samog predmetnog rješenja.

4.     Povrede kaznenog zakona  postoje u predmetnom rješenju po članku 469. stavku 3. i 4. ZKP-a, jer je kazneno djelo iz presuda nacionalnih sudova  po članku 34. stavku 1. pred MKSJ-om prekvalificirano i pravomoćno presuđeno, a koja presuđenost pred MKSJ-om je relevantna sukladno Međunarodnim ugovorima, čime presude nacionalnih sudova čine povredu načela ,, no bis in idem”, prilikom čega se kaznena odredba iz zakona po kojem je žalitelj suđen pred nacionalnim sudovima ne može primjenjivati u ovom predmetu , a niti ni u bilo kojem drugom predmetu.

Nastavno,  u nacionalnom zakonodavstvu u odredbama Kaznenog zakona ( NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje KZ ) su propisana kaznena djela Zločin protiv čovječnosti u članku 90. KZ-a, Ratnog zločina u članku 91. KZ-a, te Počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruživanja u članku 329. KZ-a, prilikom čega u predmetnom rješenju postoji povreda kaznenog zakona jer zbog neosnovanosti proglašenja nenadležnosti nije se primijenio blaži zakon sukladno članku 3. stavku 1. KZ-a

Također, povreda kaznenog zakona postoji i po članku 1. KZ-a, jer članak 34. stavak 1. kaznenog zakona  na koji se poziva Županijski sud u Splitu sukladno presuđenosti u presudama MKSJ-a ne sačinjava kazneno djelo i kaznenopravnu sankciju, jer je isto kazneno djelo prekvalificirano u prvostupanjskoj presudi MKSJ-a, dok je drugostupanjskom presudom MKSJ-a isto kazneno djelo poništio, te je predmetnim rješenjem počinjena i  povreda kaznenog zakona i po članku 4. KZ-a jer je žalitelj pravomoćno oslobođen pred MKSJ-om. 

5.   Pogrešno i nepotpuno, odnosno neutvrđeno činjenično stanje postoji sukladno članku 470. ZKP-u jer je Županijski sud u Splitu u predmetnom rješenju odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio u odnosu na sadržaj priloženih isprava  točnije presuda MKSJ, jer kako je i  prethodno navedeno isti sud nije utvrdio jeli se žalitelju ponovo sudilo pred MKSJ-om, odnosno jeli su kazneno djelo i žalitelj sastavni dio presuda MKSJ-a, kojim se (ne) radnjama ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice, koja se u ovom konkretnom predmetu nije utvrdila, već se ista činjenica nastojala izigrati proglašavanjem predmetnog suda ne nadležnim.

6.     Zaključno, za napomenuti je da je žalitelj u zahtjevu od 22. rujna 2020. godine isti podijelio u tri osnove i to glavnu osnovu presuđenost pred MKSJ-om, zatim kao drugu rješavanje moralnih dvojbi po pitanju prve i glavne osnove,  jer je žalitelj pred nacionalnim sudovima imao suđenje u suprotnosti sa odredbama iz članka 1. ZKP-a,  članka 1. KZ-a, te u suprotnosti sa odredbama iz članka 9. i članka 10. ZKP-u i  članka 4. KZ-a, dok kao treću  osnovu iz zahtjeva je žalitelj proveo pod Ženevske konvencije, te i pravno pitanje postojanja kaznenog djela kako po Ženevskim konvencijama tako i po članku 2. KZ-a. 

Stoga se ponovo ponavlja da je Županijski sud u Splitu a na osnovi priloženih presuda MKSJ-a i priloženih presuda sa nacionalnih sudova nadležan sukladno članku 12. a u svezi članka 20. i članka 22. stavka 2 .Međunarodnog ugovora- Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, i to po osnovi žaliteljevog zahtjeva od 22. rujna 2020. godine sukladno i po odredbama iz Međunarodnih ugovora i to Zakona o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda kao i po odredbama Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom ( NN 32/96 ).

S obzirom na sve navedeno i priloženo kako u ovoj žalbi tako i u samom spisu ovog predmeta, žalitelj predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske, da se uvaže žalbeni razlozi i da se predmetno rješenje poništi i preinači u nadležnost Županijskog suda u Splitu po pitanju rješavanja Zahtjeva, odnosno ukoliko postoje pravne mogućnosti da isti sud sam preinači presudu Vrhovnog suda RH, s obzirom da je već povrijeđeno pravo žalitelja na pošteno suđenje, uzme li se u obzir da postoje naznake i povrede suđenja u razumnom roku, kad isti sud ukine predmetno rješenje i vrati Zahtjev u nadležnost Županijskom sudu u Splitu, što bi vremenski činilo povredu odredbi iz članka 9. Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, o žurnosti rješavanja predmeta.

                                                                                                    Ivica Petrić

– u prilog kao u tekstu žalbe