Slobodna Dalmacija-30.09.2020. objavljen ispravak

Hrvatski sudovi ne priznaju haaške presude

Sukladno članku 40. Zakona o medijima ( NN59/04, 84/11, 81/13) podnosim zahtjev za ispravak objavljene informacije, Jer dana 26. kolovoza 2020. godine u tiskovini Slobodnoj Dalmaciji objavili ste novinski tekst pod naslovom:,, Zločin nakon ,,Oluje”: obitelji ubijenog starca RH je platila 1,1 milijun kuna, ali nikako ne uspijeva nadoknaditi štetu od osuđenog pripadnika HV-a” koju potpisuje novinar Vladimir Urukalo.         

Zbog objavljenih informacija vezanih za naplatu regresne štete od mene, kao podnositelja ovog zahtjeva za ispravkom objavljenih informacija da postupak vodi ŽDO, vrijeme i način kako i kad je žrtva nastradala, iznos sa zateznim kamatama, da je presuda Vrhovnog suda RH  meritorna, da je pred Međunarodnim kaznenim sudom isto djelo okvalificirano kao ratni zločin i da sam uputio zahtjev za obnovu postupka, ističem da postupak vodi Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku u ime Ministarstva obrane RH, koje od mene potražuje 2,5 milijuna kuna, koji je ukupan iznos zajedno sa zateznim kamatama. 

Nastavno, notorna je činjenica da sam ponovo suđen za isto djelo pred  Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju ( dalje Haški sud  ) u predmetu Markać, Gotovina, što dokazuju presude Haškog suda, lako provjerljivo na stranicama istog suda:  https://www.icty.org/bcs/o-mksj

Raspravno vijeće  Haškog suda je pravno zaključio da to isto djelo predstavlja kazneno djelo ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti i ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, diskriminatorni progon u smislu zločina protiv čovječnosti u svojstvu deportacije i prisilnog premještanja, u sklopu rasprostranjenog i sustavnog napada usmjerenog na srpsko stanovništvo južnog dijela Krajine, te da sam znao za napad i da je to djelo dio tog napada, što sa ostalim djelima predstavlja srž okvira cilja udruženog zločinačkog pothvata ( UZP ).

S obzirom da sam bio uvršten u prvi oblik UZP-a, Žalbeno vijeće Haškog suda je poništilo u svojoj pravomoćnoj presudi sva kaznena djela koja su činila isti UZP, pa tako i predmetno, nastavno i po trećem obliku UZP-a za koji odgovara nadređeni, te stoga postupci po pitanju regresne naplate nisu bili dozvoljeni .jer se to djelo vodi na Haškom sudu od 2001. godine, a zakoni ( Međunarodni ugovori) ne dozvoljavaju paralelne postupke, kao i isplatu odštete.

Još za vrijeme davnog suđenja pred Županijskim sudom u Zadru, sinovi navedene žrtve iskazivali su na zapisnik da su svog oca pronašli sa dva metka u potiljku, koje rane su oni vidjeli i prepoznali, jer da je jedan od njih i umirovljeni djelatnik SUP-a, te da su premjestili i zakopali svog oca i nakon tri tjedna pozvali policiju, koja je izvršila humanu asanaciju. Ekshumacija tijela nije našla ozljede na potiljku, kao ni dokaze od kojeg oružja i kad je isti nastradao. Jedini dokaz moje krivnje pred Zadarskim sudom su bile čahure koje je pred kraj suđenja isti sud uvrstio u spis putem tajnog svjedočenja policijskog službenika, bez prava prisustva obrane,  iako se Policijska uprava Zadarska u svom dopisu prema sudu ogradila od istih čahura, jer da nije vršen očevid a niti su fiksirani eventualni tragovi u tom predmetu. 

Takvo  postupanje Županijskog suda u Zadru rezultat je apsurda i u Haškoj presudi kad je  utvrđeno putem svjedoka iz tog sela da je ista žrtva nastradala deset dana prije nego li sam došao na taj teren po zadatku čišćenja terena, a što se i na Haškom sudu to ubojstvo prepisalo   meni upravo na osnovi presude Županijskog suda u Zadru kao dokaza. 

Zatražio sam pred Županijskim sudom u Zadru preinačavanje presude Vrhovnog suda RH koja čini povredu ,, ne bis in idem”, jer su presude Haškog suda meritorne, koji sud i Vrhovni sud RH  to odbijaju Rješenjima, te sam sad postavio novi zahtjev pred Specijaliziranim sudom u Splitu za donošenje Presude koji je i nadležan po Međunarodnom ugovoru.  I za kraj, iako sam dobio regresnu parnicu uputio sam žalbu Županijskom sudu da između ostalog odgovori i na pitanje zašto Hrvatski sudovi ne žele priznati Hašku presudu?

S poštovanjem,

Ivica Petrić