Predstavka institucijama Republike Hrvatske

Ivica Petrić Blajburških žrtava 3 22 000 Šibenik OIB:  www.ivica-petric.com email: ivicapetric98@gmail.com 
U Šibeniku, 06. kolovoza 2019.
REPUBLIKA HRVATSKA -HRVATSKI SABOR: ODBOR ZA USTAV, POSLOVNIK I POLITIČKI SUSTAV ODBOR ZA ZAKONODAVSTVO ODBOR ZA UNUTARNJU POLITIKU I NACIONALNU SIGURNOST ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA I NACIONALNE MANJINE ODBOR ZA PRAVOSUĐE ODBOR ZA ZDRASTVO I SOCIJALNU POLITIKU ODBOR ZA RATNE VETERANE ODBOR ZA PRETSTAVKE I PRITUŽBE -HRVATSKI SABOR, n/r Predsjedniku Gosp. Gordan Jandroković -VLADA RH, n/r Premjeru Gosp. Andrej Plenković -PREDSJEDNICI RH. n/r  Gđa. Kolinda Grabar-Kitarović -MINISTARSTVO PRAVOSUĐA n/r Ministru Gosp. Dražen Bošnjaković -MINISTARSTVO HRV. BRANITELJA, n/r Ministru Gosp. Tomo Medved -MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA, n/r Ministru Gosp. Davor Božinović MINISTARSTVU OBRANE, n/r Ministru Gosp. Damir Krstičević -PUČKOM PRAVOBRANITELJSTVU, n/r Pravobraniteljici Gđa. Lora Vidović


PREDMET:  – Nefunkcioniranje Ustavno-pravnog poretka RH                       –  Nezakoniti utjecaj na sudbenu vlast u RH                       – Nepriznavanje i neprovođenje pravomoćne presude Međunarodnog                          kaznenog Suda za bivšu Jugoslaviju                        – Zamolba za prijem   

Poštovani,
     Sukladno Ustavu Republike Hrvatske ( NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 ) Republika Hrvatska funkcionira na načelu trodiobe vlasti, po kojem je zakonodavna, izvršna i sudbena vlast samostalna u svom radu, i na osnovi zakona  koji detaljno određuju način djelovanja istih.     Činjenica je da iste trodiobe surađuju, no međutim nigdje u Ustavu niti u zakonima ne stoji da se jedna može miješati u rad druge, a naročito nigdje ne stoji da ikakav vanjski element može utjecati na rad istih.     Postavlja se pitanje što kad se trodioba vlasti pomiješa ili kad se jedna vlast direktno umiješa u samostalni rad drugoj, i što kad postoje neki vanjski utjecaji koji mimo zakona, Ustava i Međunarodnog prava određuju što i kako će određena samostalna vlast funkcionirati?
  Naime, pravomoćna presuda po kojoj sam u Republici Hrvatskoj osuđen na zatvorsku kaznu od šest godina za obično ubojstvo u ,, čišćenju terena’’ po članku 34. stavku 1. Kaznenog zakona RH, ponovo je bila predmetom suđenja  pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju ( MKSJ ) : http://www.icty.org/bcs/case/gotovina/4 , sukladno Ustavnom zakonu o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom ( NN 32/1996 ) članka 9. stavka  2. u svezi Statuta MKSJ-a članka 10. stavka 2. te je ista okončana jačom pravomoćnom oslobađajućom presudom broj : IT-06-90-A od 12. studenog 2012. godine 
   Da ne bi bilo zabune notorno je u samoj presudi Raspravnog vijeća MKSJ-a broj: IT-06-90-T od 15. travnja 2011. godine u uvodnom dijelu na stranici 11. ( paragrafu 7. i 8.) da su Gotovina, Čermak i Markač optuženi prvenstveno kao sudionici Udruženog zločinačkog pothvata ( UZP ) a tek nakon toga i alternativno kroz individualnu zapovjednu odgovornost  sve sukladno Statutu MKSJ-a članka 7. stavka 1. i 3..
   Sukladno prethodnom, Raspravno vijeće MKSJ-a je u nepravomoćnoj presudi u poglavlju 3. Optuženici optužilo pored Gotovine i cjelokupno Zborno područje Split, pod kojim je bila i 15. domobranska pukovnija stranica 42.( paragraf 78.) čiji sam pripadnik bio i ja ( stranica 133. i 134. paragraf  246. ), što je okvalificirano sudioništvom u UZP-a  na stranici 992. ( paragrafa 1967.),    Nadalje, na stranici 48. ( paragrafu 90 ) utvrđeno da je 14. kolovoza 1995. godine načelnik Glavnog stožera HV, Zvonimir Črvenko izdao zapovijed Zbornom području Split pod zapovjedništvom Ante Gotovine, za vojne aktivnosti ,, čišćenja terena” koje su po Raspravnom vijeću MKSJ-a na stranici 1172. ( paragrafu 2307.) prekvalificirane  i označene kao jedno od četvero osnova UZP-a, sa krajnjim ciljem da se prisilno premjestiti i deportira srpske civile iz tkz. SAO Krajine ( paragrafi 2310.,2316.,2317.,2320.).
   Raspravno vijeće MKSJ-a je zaključcima za UZP  kroz poglavlje 6.2.7, na stranici od 1170. do 1176. jasno definiralo cilj UZP-a, po kojoj definiciji je taj cilj bio  trajno uklanjanje srpskog civilnog stanovništva iz Krajine putem sile ili prijetnje silom, što je predstavljalo ili je uključivalo progon (deportacija, prisilno premještanje, protupravni napadi na civile i civilne objekte, te diskriminacijske i restriktivne mjere), deportacija i prisilno premještanje. Cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je broj Srba koji će ostati u Krajini svesti na minimum, ali ne potpuno ukloniti srpsko civilno stanovništvo.
   Po nepravomoćnoj presudi MKSJ-a, prethodno navedeno djelo iz ,,čišćenja terena” sastavni je dio UZP-a, i nalazi se na 132., 133. i 134. stranici,  te je evidentno iz paragrafa 246. na stranicama 133. i 134.  da je to isto djelo prekvalificirano u poglavljima 5.3.2 pravni zaključci na stranicama 911.- 914. iste presude u zločin protiv čovječnosti i ratni zločin ( paragraf 1736.), u svojstvu rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo ( paragraf 1734.) na osnovi spiska od 40 ( četrdeset ) smrtno stradalih srpskih civila ( paragraf 1726.) koji su konkretno činili sastavni dio UZP-a.        Također, u navedenom poglavlju 5.3.2 utvrđena mi je krivnja subjektivni element i namjera ( paragraf 1728. i 1729.) kao i optužba izvan razumne sumnje ( paragraf  1731), te se isto djelo u praksi vojnih aktivnosti Hrvatske vojske dodatno pravno kvalificira kao zločin protiv čovječnosti i kao dio rasprostranjenog i sustavnog napada usmjerenog na srpsko civilno stanovništvo kroz poglavlje 5.2.2 pravnih zaključaka na stranici 901. i 902.  ( paragrafi 1708. 1710. )  pri čemu sam  proglašen sudionikom, pripadnikom UZP, jer sam izvan razumne sumnje znao za takav napad sukladno prethodnom poglavlju 5.2.2 pravih zaključaka na stranici 910. i 911.( paragrafi 1720., 1721. i 1722.).  
   Iz svega prethodno navedenog  notorno je da sam okrivljen i suđen, te mi je odlučeno o krivnji pred MKSJ-om u kolektivnom optuživanju na osnovi UZP-a sukladno članku 25. osobne kaznene odgovornosti, članku 30. krivnja i članku 66. pretpostavka okrivljenikove nedužnosti, sve iz Zakona o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda ( NN 5/2001 ) , a u svezi članka 7 (1) Statuta MKSJ-a u svojstvu glavnog počinitelja, odnosno neposrednog počinitelja i subjektivnog počinjenja  (mens rea ) u odnosu na ostale sudionike UZP-a u svojstvu posrednih počinitelja i objektivnog počinjenja ( actus reus ), uzimajući u obzir da je temeljna pravna osnova UZP-a definirana upravo kroz zajedničko djelovanje u ostvarenju cilja kroz neraskidivi spoj mens rea i actus reus. 
   Nastavno, iz paragrafa 246. stranice 133. i 134. pridodan sam zajedno sa predmetnim djelom  i u  poglavlje pravnih zaključaka 5.8.2  na stranici 948.-949. iste presude gdje je pravnom kvalifikacijom Raspravnog vijeća MKSJ-a isto djelo označeno de facto diskriminatornim ( paragraf 1850. i 1851.) šireg diskriminatornog napada ( paragraf 1853.) počinjenog na diskriminatornoj osnovi ( paragraf 1854.) što predstavlja progon u smislu zločina protiv čovječnosti ( paragraf 1855.)
   Na osnovi pravnih zaključaka Raspravnog vijeća MKSJ-a cilj UZP-a je uključivao zajedničku namjeru svih sudionika UZP-a, a koja zajednička namjera se odnosi na različite uloge u okviru plana da se ubije kroz zajednički cilj ili prirodnu i predvidljivu posljedicu, što je konkretno i konstatirano u nepravomoćnoj presudi Raspravnog vijeća MKSJ-a kroz poglavlje 5.4.2 u pravnim zaključcima na stranici 922. ( paragrafi 1757. i 1758. )  u kojima su pridodani i preneseni pravni zaključci  iz poglavlja 5.8.2. a koji su se odnosili na notornu činjenicu da su ubojstva, a koju množinu čini i predmetno djelo za koje sam okrivljen  počinjena s namjerom da se prisilno rasele krajinski Srbi i ostvari cilj UZP-a.       Notorna je činjenica da je Žalbeno vijeće u pravomoćnoj presudi MKSJ-a poništilo UZP, s čime je poništilo i pravne zaključke date u svezi predmetnog djela za dokazivanje UZP, jer isto predmetno djelo je bilo okvalificirano u svojstvu ubojstva iz ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti, koje je pridodano u dio širokog i rasprostranjenog napada na civilno stanovništvo, kroz diskriminatorni progon sve u službi UZP-a, u zajedničkom cilju i zajedničkoj namjeri da se Srpsko stanovništvo prisilno preseli i deportira, a što je uključivalo i ubojstva.    Žalbeno vijeće je poništavajući UZP poništilo i sva kaznena djela koja su sačinjavala taj isti UZP,  jer bi u protivnom i dalje egzistirao UZP, a o čemu je Žalbeno viječe MKSJ-a eksplicitno naglasilo u svojoj presudi ( paragraf 94. 95. 96.).  kad je u navedenim poglavljima u presudi iskazalo da nema UZP-a jer nema protupravnih topničkih napada, pa time nema ni ostalih elemenata koji su činili UZP.     Stoga još jednom valja naglasiti da je notorna činjenica da je MKSJ poništio presudu Vrhovnog suda RH onog trenutka kad je isto djelo uvrstio u svoju nadležnost, prekvalificirao isto u teži oblik kaznenog djela, a mene proglasio sudionikom UZP-a, što je sve u konačnici pravomoćno odbačeno.  
   Upravo na takovo notorno opisano činjenično stanje institucija Ministarstva obrane Republike Hrvatske već jedanaest godina grubo krši  Ustav RH, ratificirane i implementirane Hrvatske zakone i Međunarodno pravo, provodeći protupravnu regresnu naplatu štete putem Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku preko sudova u Republici Hrvatskoj protiv mene, i to za vrijeme trajanja procesa pred MKSJ-om i nakon pravomoćne presude istog suda.     Činjenica je da se isto predmetno kazneno djelo vodilo od 2001. godine pred MKSJ-om, i to sukladno ovlastima i primatu MKSJ-a koje isti ima nad nacionalnim sudovima iz  Zakona o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda od članka 5. do članka 21.pri čemu nacionalni sudovi ne mogu voditi paralelni postupak, sve u svezi Statuta MKSJ-a članka 6. i članak 9. stavak 2., primata ovlasti MKSJ-a nad nacionalnim sudovima.
  Takovo postupanje Ministarstva obrane RH putem nacionalnih sudova u svezi podizanje tužbe protiv mene za naplatu štete 2009. godine, je  ozbiljno ugrozilo moju presumpciju nevinosti, kad sam ponovo bio okrivljen i optužen u kolektivnom suđenju pred MKSJ-om, te je isto grubo povrijedilo  načela ,,res judicata” ( pravomoćnost ) i ,,ne bis in idem” ( ne dva puta o istoj stvari ), nakon pravomoćnosti presude MKSJ-a, kad je isto Ministarstvo obrane podignulo 2016. godine novu tužbu protiv mene o istoj stvari naplate štete.    Naposljetku, Ministarstvo obrane RH dovodi u pitanje i oslobađanje Ante Gotovine pred MKSJ-om, jer po članku 7(3) Statuta istog suda, u alternativnom dijelu koji se odnosi na individualnu zapovjednu odgovornost isto predmetno djelo pripisano je i stavljeno na teret  Anti Gotovini, koji po tom članku ne može biti oslobođen kaznene odgovornosti za počinjenje kaznenog djela svojih podređenih.    S obzirom da je Gotovina oslobođen alternativno i po tom kaznenom djelu, za isto kazneno djelo ne može odgovarati ni podređeni, u ovom slučaju moja malenkost, jer bi u suprotnosti od navedenog članka Statuta MKSJ-a , moj podređeni mans rea svakako bi ponovo bio actus reus nadređenog  Gotovine.     Stoga, sveukupno postupanje Ministarstva obrane RH, sa protupravnom regresnom naplatom štete, koju po Hrvatskim zakonima, Ustavu i međunarodnom pravu nisu ni imali pravo isplatiti, a kamoli isto to potraživati od mene, čini ozbiljan i opasan presedan ne poštivanja nacionalnih posebnih zakona, sudske presude MKSJ-a i Međunarodnog prava.  
    Međutim, takovom ne funkcioniranju ustavnom-pravnom poretku ne doprinosi samo Ministarstvo obrane RH, već aktivno u tomu sudjeluju i sami sudovi na koje netko očito utječe u donošenju nezakonitih odluka.     Jedna od tih odluka se manifestirala još 2012. godine kad je Općinski sud u Šibeniku odbacio moj podnesak i donio nezakonito rješenje po kojem je sasvim normalno da se podiže tužba prije isteka zahtjeva za mirno rješenje sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, na što je 2016. Županijski sud u Šibeniku usvajajući moju žalbu i odbacujući tužbu, pritom upozorio prvostupanjski sud da je isti trebao odbaciti tužbu po službenoj dužnosti.      Druga od tih odluka je da sam ove godine na osnovi Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom iz članka 12. i članka 11. stavka 2. i Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava članka 20. i članka 22. stavka 2.podnio Zahtjev za preinačavanjem presude Županijskom sudu u Zadru, a u svezi  Zakona o kaznenom postupku članka 497. stavka 2 , pri čemu je isti sud to odbio bez ikakvog pokušaja i volje da uđe u meritum stvari.      Treća osnova je ta što sam Općinski sud u Šibeniku pred kojim se vodi nova tužba za naplatu štete, pisanim i opširnim podneskom izvijestio o činjenicama i suđenju pred MKSJ-om, i tražio da se to preispita , ali isti sud o tome za sada šuti, iako Ministarstvo obrane RH od mene tužbom potražuje iznos od 1.135.016,03 Kn ( jedan milion sto trideset pet tisuća i šesnaest kuna i tri lipe ) što današnjim danom sa zateznih kamata iznosi 2.297.251,38 Kn  ( dva miliona dvjesto devedeset i sedam tisuća i dvjesto pedeset i jednu kunu i trideset i osam lipa).        Tako se sad trenutno vode pred sudovima u Republici Hrvatskoj tri otvorena predmeta koji su svi utemeljeni na istoj pravomoćnoj presudi Vrhovnog suda RH koja je poništena pred MKSJ-om, dva pred Vrhovnim sudom RH, žalba na rješenje Županijskog suda u Zadru u svezi preinačavanja presude ( obnova postupka ) broj: I Kž-326/19 , revizijski postupak u svezi odbačene tužbe za naplatu štete od strane Ministarstva obrane RH broj: Rev-1373/2016, i postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku u svezi nove tužbe o istoj stvari za naplatu štete od strane Ministarstva obrane RH, broj: Pn-19/16.         Važno je naglasiti da ista presuda Vrhovnog suda RH počiva na niz nezakonitih radnji od strane Županijskog suda u Zadru, preciznije rečeno podmetnutih dokaza koji su otkriveni i predani sudbenoj vlasti, a što je i samo Raspravno vijeće u nepravomoćnoj presudi MKSJ-a ustanovilo da sam sredinom kolovoza sudjelovao u akciji ,, čišćenja terena” pri čemu kazneno odgovarao za ubojstvo u tom ,,čišćenja terena” i to osobe koja je već smrtno stradala deset dana prije dolaska moje jedinice i mene na to područje, što je tehnički i vremenski neizvedivo (stranica  132. 133. i 134.  paragrafi 244. i 246. )    Također, važno je naglasiti da je Raspravno vijeće MKSJ koristilo predmetnu osuđujuću presudu Hrvatskog suda na stranici 1108. i 1109.( paragraf 2190.), uzimajući je ,, zdravo za gotovo”, i ne ulazeći u istu jeli je ona nepravilna i nezakonita po hrvatskim zakonima, zbog čega nisam imao pravnog zastupnika, stavljajući istu pod svoju nadležnost kako je već prethodno navedeno i kako stoji u presudi Raspravnog vijeća MKSJ-a, te je notorno da je isto  predmetno djelo, proizašlo iz zajedničke presude Županijskog suda u Zadru, iz predmeta višestrukih smrtnih stradavanja u Varivodama i Gošićima, a koji su se cjelokupni spis i presuda nalazili pred MKSJ-om, još od 21. svibnja 2001. godine kad su se sva ta smrtna stradavanja našla na optužnici pred MKSJ-om.
   Nadalje, takova zajednica koja bi se konkretno odnosila na smrtna stradavanja u Varivodama i Gošićima, Raspravno vijeće MKSJ-a je ispitivalo u poglavlju 6.2.5  Politika Hrvatske u vezi s provođenjem istraga na stranici od  1098. do 1118.  ( od paragrafa 2173. do paragrafa 2303. ) te je isti sud zaključio da je u tom konkretnom slučaju bilo lažnog optuživanja, opstrukcija i sprječavanja otkrivanja pravih počinitelja  ( paragraf  2202.) pri čemu isti sud nije dalje razmatrao taj slučaj niti ulazio u ostale pojedinosti za potrebe UZP-a.
   Upravo takav prethodno navedeni epilog u presudi Raspravnog vijeća MKSJ-a po pitanju višestrukih smrtnih stradavanja u Varivodama i Gošićima, omogućio je Vrhovnom sudu RH  2012. godine da donese presudu u svezi naplate štete u korist sina smrtno stradalih  roditelja u Varivodama, prije pravomoćne presude Žalbenog vijeća MKSJ-a.      Međutim, prethodna radnja MKSJ-a se nije odnosila na osuđujuću pravomoćnu presudu Vrhovnog suda RH za ubojstvo u ,,čišćenju terena”, jer se isto obično djelo dalje razmatralo i pravno okvalificiralo u nadležnosti MKSJ-a, a koje je postalo kazneno djelo sastavnog dijela UZP-a, sukladno Ustavnom zakonu o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom iz članka 9. stavka  2. u svezi Statuta MKSJ-a članka 10. stavku 2. , članka 9. stavka 2. i članka 7. stavka 1.
   Smatram da treba napomenuti da sam prilikom podizanja nove tuže za naplatu štete od strane Ministarstva obrane RH, prošle godine podignuo svoju Protutužbu i Tužbu zbog činjenica da sam prilikom opće mobilizacije 03. kolovoza 1995. godine protupravno mobiliziran kao vojno nesposobna osoba, koja je trajno oslobođena pred vojnom liječničkom komisijom 1990. godine tadašnje JNA-a. Također, pravni akti koje sam podigao odnose se i na notorne činjenice da sam 1995. godine  uhićen bez sudskog naloga, da mi nije rečeno zašto se uhićujem, te da je nad mnom tada provedena psihofizička tortura prilikom čega su mi izbijena i dva kralješka, te se isti akti odnose i na mnoštvo drugih nezakonitosti od strane institucija i pojedinaca, za koje nezakonitosti odgovara Republika Hrvatska.
   S obzirom da sam se učestalo u više navrata obraćao  mnogim institucijama Republike Hrvatske, pa i nekim sad navedenim, uočio sam da nema odgovornih osoba ili institucija koje bi sukladno Ustavu, zakonu i Međunarodnom pravu morale riješiti ovu problematiku iz predstavke, te i moje nuđenje nagodbe, pa se postavlja pitanje tko onda nezakonito utječe na sudbenu vlast, ne funkcioniranje ustavno-pravnog poretka i nepoštivanje i provođenje presude MKSJ-a, i tko je za to odgovoran ?? 
    Sve rečeno u ovoj predstavci predstavlja sustavno i sistematski kršenje temeljnih sloboda i prava proizašlih iz Ustava, zakona i Međunarodnog prava, pri čemu sam kao čovjek, branitelj-dragovoljac, invalid Domovinskog rata, diskriminiran u neprovedbi Ustava, nedjelovanja zakona,  bez jedinstvenog pravnog sustava i jedinstvene primjene zakona, te Vas pitam jeli to ima ikakve veze sa unutarnjom politikom i nacionalnom sigurnošću ! ?
     Stoga, Vi kojima se obraćam djelujete u okvirima političkih institucija, pri čemu učestalo u javnom prostoru i medijima, govorite o vladavini prava, poštivanja ustavno-pravnom poretka, zaštite ljudskog dostojanstva, demokracije, zakonitosti, socijalne osjetljivosti, funkcioniranja trodiobe vlasti i druge zagarantirane, implementirane i ratificirane vrijednosti našeg društva, te shodno tome predlažem da se sa riječi prijeđe na djela, i da se preispitaju ovi navodi iz predstavke i da mi se u žurnom postupku dostave konkretna mišljenja i rješenja.  
    Ukoliko bi Vama ili Vašim pravnicima bilo nejasno pitanje Udruženog zločinačkog pothvata iz ove predstavke, svakako preporučujem stručnu studiju  Akademije pravnih znanosti Hrvatske: TEORIJA ZAJEDNIČKOG ZLOČINAČKOG POTHVATA I MEĐUNARODNO KAZNENO PRAVO – IZAZOVI I KONTROVERZE od  Autora (članovi Akademije pravnih znanosti Hrvatske): Prof.dr.sc. Igor Bojanić  (profesor kaznenog materijalnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku) ,Prof.dr.sc. Davor Derenčinović  (profesor kaznenog materijalnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) ,Prof.emerit.dr.sc. Željko Horvatić  (profesor kaznenog materijalnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) ,Prof.dr.sc. Davor Krapac  (profesor kaznenog procesnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) Prof.dr.sc. Maja Seršić  (profesor međunarodnog prava, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu), link: https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Studija_o_zajednickom_zlocinackom_pothvatu_hrvatska_verzija.pdf 
   Zaključno, kako mi se nefunkcioniranjem ustavno-pravnog poretka i nezakonitog utjecaja na sudbenu vlast  Republike Hrvatske, nepoštivanja i neprovođenja pravomoćne presude MKSJ-a nanosi i velika psihofizička i materijalna šteta, što je direktno ugrozilo moju obitelj, moje dijete i roditelje, uljudno molim i prijem kod odgovorne osobe iz odgovorne institucije Republike Hrvatske.
   S poštovanjem, 
                                                                                    Ivica Petrić