Prijedlog za nagodbu s Republikom Hrvatskom

Dugovanje RH prema meni je neusporedivo, a Kenedijeva uzrečica ne pitaj što Država može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Državu, je odavno potrošena i zloupotrebljena, na štetu mog imena. 


  IVICA PETRIĆ  
                                                Šibenik  22 000  ; Croatia
                                           e-mail: ivicapetric@yahoo.com
                                web: www.ivica-petric.com   ;  www.hurbdr.com

                            ____________________________________________

U Šibeniku, 08.srpnja 2013.

                          – Predsjedniku Hrvatskog sabora RH,  gosp. Josip Leko
                          – Glavnom državnom odvjetniku RH,  gosp. Mladen Bajić                                             – Ministru pravosuđa RH,  gosp. Orsat Miljević
                          – Ministru obrane RH,  gosp. Ante Kotromanović
                          – Ministru unutarnjih poslova RH,   gosp. Ranko Ostojić
                          – Ravnatelju sigurnosno-obavještajne agencije , gosp. Dragan Lozančić

NA ZNANJE :

– Predsjednik RH,  gosp. Ivo Josipović
– Premjeru Vlade RH, gosp. Zoran Milanović
– Ministrici vanjskih i europskih poslova RH,  gđa. Vesna Pusić
– Načelniku Glavnog stožera oružanih snaga RH, general pukovnik Drago Lovrić
– Ravnatelju vojno sigurnosno-obavještajne agencije, brigadni general Zdravko Klanac
– Predstojniku ureda vijeća za nacionalnu sigurnost,  gosp. Ivica Panenić
 -Ministru branitelja RH, gosp. Predrag Matić
– Predsjedniku Vrhovnog suda RH, gosp. Branko Hrvatin
– Predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice, gosp. Tomislav Karamarko
– Saborskom zastupniku za srpsku nacionalnu manjinu, gosp. Milorad Pupovac
– Predsjedniku građanskog odbora za ljudska prava,  gosp. Zoran Pusić
– Predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, gosp.Ivan Zvonimir Čičak
– Voditeljica Documente, centra za suočavanje s prošlošću, gđa. Vesna Teršelić

PREDMET: Prijedlog za nagodbu sa Republikom Hrvatskom
Javna isprika i isplata materijalne odštete
-Varivode, Gošići,
-Zrmanja, 
 -pok.Anica Dobrić, žena pok. Nikole, Čista Mala

Poštovani,

Predmeti ili slučajevi u pravnom nazivniku gore navedenih imena u ovom prijedlogu, jednostavno se ne mogu riješiti i rješavati na takav način.
Dosadašnja pravna praksa je pokazala da ne postoje odgovori u mehanizmima prava, koji bi u stvarnom i pravnom svijetlu te predmete ili slučajeve, dovele do zadovoljavanja objektivnog pravnog  epiloga.

Pitanje koje se nameće ima u sebi veliki, Zašto?

U proteku popriličnog vremenskog perioda, odgovori na ta pitanja,  u svojoj biti čine vrh piramide odgovornosti, događaja i njihove uloge.

Da bi se pojednostavnio daljnji sadržaj teksta ovog prijedloga, navedene predmete ili slučajeve, prvenstveno trebamo preimenovati u jedini pravi, možda ne pravni, ali svakako stvarni  naziv ili ime.
Iskustvo iz prethodnog vremenskog razdoblja, u skladu sa događajima iz tog vremena, a misli se na zadnjih 17 godina, ukazuje da se pravi naziv ili ime, gore navedenih imena predmeta ili slučajeva , slobodno može nazivati  zaobilazna prepreka.

Zaobilazna prepreka kao ime ili naziv u pravnom žargonu, bar ne u zakonima, ne postoji, ali u svjetlu kompromisa, i to političkog kompromisa, je itekako poznata terminologija.
Naravno, ponovo se nameće pitanje kakve povezanosti ima politički kompromis ili kompromisi sa pravnim nazivom za ubojstva, ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, zapovjedne odgovornosti ili kršenje prava i običaja ratovanja.
Da bi se odgovorilo na takvo pitanje, treba realno sagledati kontekst u kojima su se ti pravni nazivi događaja ili stvarne političke zaobilazne prepreke, i zbile.     

Ukratko, završetak rat u Republici Hrvatskoj se u stvarnom, pravnom i političkom smislu dogodio, kad je u većem broju srpsko stanovništvo sa suprotne zaraćene strane, organizirano napustilo Republiku Hrvatsku.
Nadalje, daljnji epilog završetka rat je i u činjenici, da je u istovjetnoj organiziranoj režiji  osigurano, da se isti ne mogu i ne žele vratiti.

Projekt koji je rezultirao sa takvim scenarijem, odlaskom stanovništva i ne ostvarenja mogućnosti  za vračanjem, ima u svojoj biti, za cilj, uspostavu dugoročnog mira na prostorima Republike Hrvatske, i završetak rata na prostorima bivše Jugoslavije.
Takav projekt se u političkom smislu ne ostvaruje, bez kompromisa zaraćenih strana, a niti je on ostvariv, bez međunarodnog političkog arbitra.
U smislu političkog kompromisa, preseljenjem stanovništva ostvaren je cilj, rješavanje oružanog sukoba, rata, uspostave dugoročnog mira, sa minimalnim brojem ljudskih žrtava.

Takav zaključak nije nikakva prazna teza, ili  izmišljotina, već je ista realna neosporna činjenica, koja je  dokaziva, kako u stvarnom, tako i u pravnom i političkom svjetlu.
Da je to tako, potvrdio je i prošle godine Haaški sud sa pravomoćnom presudom u slučaju Gotovina, Markač, gdje je skinuta zapovjedna krivnja sa vojno-redarstvenih snaga, kao i odgovornost političkog vrha RH, kroz udruženi zločinački pothvat.

Realno je postaviti pitanje povezanosti različitih izvedbi s istim ciljem, između događaja u Varivodama, Gošićima, Zrmanji i pok. Anice Dobrić, žene pok. Nikole iz Čiste Male, sa definicijom zaobilazne prepreke, odnosno utjecaja politike na takve događaje.

Ekspedicijama mira bih nazvao borbene jedinice za vrijeme Oluje i nakon nje, koje su sa svojim djelovanjem trebale osigurati i očuvati održivost političkog kompromisa.
Takvu relevantnu činjenicu i nazivnu definiciju borbenih jedinica, je veoma detaljno i korisno prezentirao prošle godine Vrhovni sud RH u svojoj presudi, u svezi odštetnog zahtjeva obitelji žrtava iz Varivoda protiv RH.
Službeno obrazloženje te presude glasi, da je u Varivodama izvršen teroristički čin iz političkih pobuda, s ciljem izazivanjem straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana. Nadalje se navodi, da je taj čin bio poruka preostalom srpskom življu, da napuste svoje domove, ako ne žele doživjeti istu sudbinu, a onima izbjeglima da se ne vraćaju u RH.

Ekspedicije mira kako sam ih nazvao, nisu nikakvi teroristički činovi, sukladno navedenoj presudi, već upravo ostvarenje i učvršćenje postignutih političkih kompromisa, u rješavanju zaobilaznih prepreka. Takve ekspedicije mira, možda se nikad ne bi tako jasno vidjele da nacionalna politika, u pokušaju sakrivanja istih, nije organizirala politička, a ne pravna i na zakonu osnovana suđenja.

Ista ta politička a ne pravna suđenja, su trebala promatračima prezentirati drugačije motive,  odmaknuti ih od stvarnih motiva i skrivenih misija određenih borbenih jedinica, ili ekspedicija mira, te krimene ili zaobilazne prepreke, prezentirati kao individualni krimen, a ne kao sastavni dio globalnog, regionalnog i nacionalnog političkog kompromisa.
Postavlja se realno pitanje, kako individualizirati odgovornost ili krivnju  nacionalne, regionalne, i globalne politike?
Na to pitanje je odgovorio i sam predsjednik Haaškog suda, u jednoj izjavi prije nekoliko godina, između dva mandata, kad su ga novinari pitali ,dali ima politike u radu Haaškog suda? Gospodin Theodor Meron je tada izjavio, da je  politika uvijek iznad prava i pravosuđa, i da ne treba očekivati da je to drugačije.

No, što učiniti kad je tako očito da te politike ne mogu zatvoriti  procjepe, koji otkrivaju skrivene motive krimena, gole istine lažnog optuživanja i žrtvovanja pojedinaca, za potrebe zavaravanja javnosti, kroz farse političkih suđenja?
Pogledajmo slučajeve Varivode i Gošići, u kojem su me zajedno sa nekolicinom branitelja dragovoljaca, brutalno prebili službenici tajnih službi , tražeći od nas da prihvatimo servirane verzije i motive priča, krimena u tim mjestima.
Usporedimo materijalne dokaze, na forenzički, balistički i sudsko medicinski način, te vrijeme izvedbe, i dolazite do zaključka da bi Gošići u svom krimenu vrlo lako došli u zajednicu sa krimenima u Gruborima, a krimeni u Varivodama pod zaštitom i osiguranjem policijskih snaga.
Laži, intrige, farse sa tih suđenja, protuustavno i  protuzakonito djelovanje policajaca,  tužitelja, sudaca, balističara, forenzičara, političara, su pomno opisane u mojim kaznenim prijavama, koje je Županijsko državno odvjetništvo, bez ikakve provjere navoda i dokaza, odbilo u jedinom protu argumentiranom obrazloženju,  da nema osnovane sumnje.      

Stoga se ne treba čudi zašto je nacionalna politika, skrivala i prekrivala prave izvođače krimena, u ekspedicijama mira za Varivode, Gošiće. Da se između ostalog, ne bi direktno i povezivao službeni Zagreb, za isti taj krimen se moglo, a na kraju i jeste,  optužiti individualne pripadnike 15. domobranske pukovnije. Ista 15. domobranska  pukovnija je za potrebe očuvanja i održivosti kompromisne politike, već prije sudjelovala u sličnoj ekspediciji mira na Zrmanji, pa stoga ne treba čuditi odabir,, žrtvenih jaraca”.

Zato treba i sagledati slučaj ili predmet  Zrmanja, navodno čišćenje terena kako piše u presudi, a u stvarnom i činjeničnom stanju na terenu je tipično doživljavanje sudbine srba, nestajanja njihovih kuća, u skladu sa opisom iz presude za odštetu u Varivodama.
Ministarstvo obrane u kompletnoj svojoj dokumentaciji, niti u bilo kojoj formulaciji nekog drugog resora, nema podataka da je 15. domobranska pukovnija ikad dobila zapovijed, za takvu akciju tri dana nakon završetka Oluje.
Ne postoji nikakav pisani trag zapovjedi, izvješća zapovjednika pukovnije, niti bilo kakav drugi dokument, koji  bi upućivao na djelovanje 15. domobranske pukovnije.
I u ovom slučaju je vidljiva politička institucionalna direktiva, da se po bilo koju cijenu individualiziraju odgovornosti krimena na terenu.

Zbog djelovanja iz političkih pobuda, same borbene jedinice ili ekspedicije mira na terenu na Zrmanji, jasno je bilo na zajedničkom suđenju  za Varivode, Gošiće, Zrmanja 1995/96, da i ta situacija treba biti zataškana.
Prilikom trajanja suđenja,sudac na tajnom sastanku traži od mene, preuzimanje odgovornosti za ubojstvo iz te akcije na Zrmanji. Obrazlaganje traženog je u činjenici, da suđenja prate europski promatrači, te da nije dobro što su dva hrvatska vojnika suoptuženici, zbog čega se  jasno vidi uloga borbene jedinice, što čini štetu Republici Hrvatskoj.
O svim navodima sam  prije 17 godina, sudu u Zadru predao i kaznenu prijavu protiv suca, koja do danas nije riješena.

Da apsurd bude veći, ranjavanje koje se desilo isključivo zbog ispitivanja iz osnovane sumnje (uniformirana osoba, pronađeno skriveno oružje i skrivanje još osoba ) u takvoj vojnoj akciji,  na sudu se tretira kao djelo iz obližnjeg kafića, bez utvrđivanja niza ključnih točki. Nakon nepravomoćne presude, osuđeni i tužiteljstvo podnose žalbe po istoj i istovjetnoj stvari, i traže obnovu postupka, što Vrhovni sud odbija, kao i mnoge druge dokaze i argumente, bez valjanog odgovora u protuargumentu i pravomoćno potvrđuje presudu.
Sočnost ovog postupka, je i u tome da sam o svemu učinjenom još na terenu izvijestio svog zapovjednika voda, a isti zapovjednika bojne, što je sud zataškao. Činjenica je i da nije postojala uputa o ženevskim konvencijama, a niti upute za bilo kakve druge legalne radnje, na terenu, što je sud također zataškao.

Činjenica je da sam o svim navodima prije nekoliko godina, podnio kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu, koja je također bez suvislog obrazloženja odbijena, bez ikakve provjere navoda i dokaza , s jedinim protu argumentom da nema osnovane sumnje.
Ministarstvo obrane, prije nekoliko godina, na osnovi regresa, protuzakonito podiže tužbu s kojom  potražuje od mene da platim 1. 136.016,03 kn ( jedan milion i sto trideset i šest tisuća i šesnaest kuna i tri lipe ), koliko je isto isplatilo obitelji žrtve. Cilj takve tužbe nije da bi Država namirila svoja zakonita potraživanja, već da bi se nacionalna politika, putem institucija RH, iživljavala, osvećivala i zlostavljala me, putem zasnivanja protuzakonitog postupanja same tužbe.

I treće ime iz predmetnog prijedloga je pok. Anica Dobrić, žena pok.  Nikole, iz Čiste Male, moja rođena baka, majčina majka, koja je 05.08.1995 godine, u svojoj kući u Čistoj Maloj, brutalno ubijena od strane hrvatske vojske, točnije rečeno, prerezan joj je vrat. Istražni sudac koji je bio prilikom ekshumacije, iz zajedničke grobnice, desetak dana nakon ubojstva, je rekao mom ujaku, sinu žrtve, koji je umirovljeni hrvatski ratni vojni invalid,  da ako dokaže da njegova majka nije pucala po hrvatskoj vojsci,  pokrenut će  istragu o ubojstvu.
Prije pet godina podnio sam kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja za ratni zločin, ali ista stoji i skuplja prašinu, kao dokaz da za iste stvari vrijede druga pravila.

Svih ovih sedamnaest godina, kao i sad pokušavam prema Vama, odnosno institucijama Republike Hrvatske, djelovati kroz vladavinu prava, na osnovi temeljnih sloboda i prava čovjeka, a od Vas dobivam ignoriranje, zastrašivanje, zataškavanje, lažno optuživanje, i nadasve represivno totalitarističko djelovanje.
Umjesto da prihvatite snagu argumenta, Vi se isključivo koristite argumentom snage, nastupajući sa uzvišene i nedodirljive pozicije moćnika koji nisu u pravu.

I za kraj ovog dijela želim Vam kazati, da je zaista bilo dosta situacija, da sudac na glavnoj raspravi u postupcima Varivode, Gošići, prijeti isključenjem sa glavne rasprave,jer pre stručno vještacima postavljam pitanja, koja razotkrivaju pozadinu suđenja.
Dosta je bilo da Županijska državna odvjetnica, prilikom mojih kaznenih prijava u osobnim razgovorima, prijeti i  govori kako su teška vremena i da treba čuvati svoj posao. Također, dosta je bilo da sudac u sporu oko milion kuna, kaže da samo radi kako joj kažu.

Takav način funkcioniranja pravosuđa, jeste tipična politička korupcija, kojom se pravosudnim djelatnicima, nudi napredovanje ili ostanak na toj poziciji, bez degradiranja, ako krše zakone i ustav RH, kako bi prekrili određene krimene,dijela i počinitelje. Takvo funkcioniranje je definitivno vidljivo u postupcima Varivode, Gošići, Zrmanje i pok. Anice Dobrić, žene pok. Nikole iz Čiste Male, kao i spor u svezi tužbenog zahtjeva Ministarstva obrane i potraživanje novčanih sredstava.

Da ne duljim, kako je dosad bilo od strane institucija RH, isključivo represivno djelovanje, dali zbog zaštite nacionalne sigurnosti, ili regionalne ili globalne politike, meni je sasvim sve jedno, predlažem kompromis, preventivnog i edukativnog učinka.
Ono što tražim od navedenih institucija jeste, da se iste javno ispričaju za zlo, koje mi je institucionalno  Republika Hrvatska učinila, materijalno me obešteti za sve proživljeno, u skladu sa Zakonima i Ustavom RH.
Za takvu vrstu realizacije imate više opcija.

Jedna od njih je svakako procedura, sukladno ovlastima Državnog odvjetništva RH, proizašlih iz kaznenog zakona i Ustava RH, po kojoj  isti ima za ovlast u svezi zaštite nacionalnog interesa i imena RH sklapati sudske, van sudske nagodbe, nakon pravomoćnih i nepravomoćnih presuda, kako sa institucijama tako i sa pojedincima.

Druga opcija jeste da, Predsjednik Hrvatskog sabora u skladu sa Poslovnikom, osnuje Saborsko istražno Povjerenstvo ili neko drugo radno tijelo, koje bi moglo biti sastavljeno i od vanjskih stručnjaka, iz MUP RH-a, MORH-e, SOA-a, DORH-e, te Ministarstva Pravosuđa RH.  Rezultat relevantnih provjera pravnih, stvarnih  i političkih činjenica, manifestirao bi se kroz donošenje pravosnažnog Zaključaka, za zakonsko i ustavno, obvezujuće daljnje  postupanje institucija RH.

Kao treća opcija  tu je i mogućnost promjene Kaznenog zakona RH, gdje bi se u dijelu koji se odnosi na Revizije iz pravomoćnih presuda, iz sustava Socijalističke Republike Hrvatske, promijenio, te primijenila odredba Revizije pravomoćnih presuda, iz doba od priznanja Republike Hrvatske, zbog političke prirode istih.  

Zaključne radnje iz navedenih opcija bi bez obzira na svaku pojedinačno, u krajnjem rezultatu dovele do mogućnosti, postizanja zakonodavnog i političkog realnog i legalnog akta. Takav akt bi bio preteča nagodbe, a sve bi se odigravalo u hitnoj proceduri, bez namjernog odugovlačenja i mrcvarenja, podnositelja ovog prijedloga.
Zbog eventualnog odbijanja kompromisnog prijedloga, meni bi se otvorila percepcija daljnjeg slobodnog djelovanja, s obzirom na moje pravno, političko i društveno bogato iskustvo.
Kompetentnost i moje časne namjere, se nakon ovoga neće moći dovoditi u pitanje, kroz  paraobavještajne tehnike i metode, kao što je bilo i slučajeva do sada.
Daljnju lepezu mogućnosti u kompetentnom djelovanju, bi otvorile i percepciju još većeg urušavanja ugleda Republike Hrvatske,  kroz određene legalne postupke.

Nikad nisam želio, a ne želim ni sada imati status državnog neprijatelja, što ne znači da bi odbijanjem ovog prijedloga, odustao od skidanja nametnutih stigmi od strane  Države, za potrebe zaštite iste. Dugovanje RH prema meni je neusporedivo, a Kenedijeva uzrečica ne pitaj što Država može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Državu, je odavno potrošena i zloupotrebljena, na štetu mog imena.  

Pravne, političke i intelektualne mogućnosti, stoje mi na raspolaganju, a na Vama je da se odlučite, želite li ponovo utjecati na pravosuđe, kako bi pokušali protupravno spriječiti, različite uloge i procese.
Osim daljnjih zahtjeva prema nacionalnim, a sada i europskim institucijama, radijus kretanja političkih, pravnih i inih opcija je veći i jači, kao i mogućnost uključivanja  pravnih, relevantnih europskih stručnjaka.

Sukladno zakonima RH, Ustavu RH, međunarodnim konvencijama za ljudska prava, od pravnih mogućnosti, zasigurno su uloga supsidijarnog  tužitelja, protiv državnih službenika u kaznenom djelovanju za Varivode Gošiće,Zrmanja,  neosporno dokazivanje umiješanosti u činjenju mnoštvo kaznenih dijela, kažnjivih po hrvatskim zakonima, Ustavu RH, kao i međunarodnim konvencijama.
Također, sukladno zakonima RH  sa novim dokazima, otvoreno je  pravo na obnovu postupka za Zrmanju i nakon pravomoćnosti. Otvorena pitanja koja bi se na novom suđenju zasigurno rješavala su niz prethodnih ili  prejudicijelnih pitanja. Svakako bi bila zanimljiva uzročno posljedična povezanost, između  političkog individualiziranja krivnje, sa čišćenjem terena ili etničkog čišćenju srba, kao i odgovornost nacionalne , regionalne i globalne politike?
Za moju baku, pok. Anicu Dobrić, ženu pok. Nikole iz Čiste Male, koja nije bila na dokumentima u haaškoj optužnici, a ni presudi Gotovina, Markač, otvorena je  percepcija pokretanja vojne, a nadasve političke zapovjedne odgovornosti, s obzirom da je pisana zapovijed o ženevskim konvencijama, izdana tek 10. 08. 1995. godine.  

Sve što tražim od navedenih institucija, za kojem smatram da su mjerodavne za ovaj prijedlog,  jeste da postupe sukladno Zakonu i Ustavu RH, u koordinaciji sa nacionalnom politikom, ali ne na moju štetu. Vlastitu želju da zatvorim svoju stranicu prošlosti, otvorim novi list, niti jedna Država, politika, vjera, ili bilo što drugo, nema pravo to osporiti. Trebate biti svjesni konzekvenci, u pokušajima brutalnog sprječavanja ovog prijedloga, ili budućih radnji, jer na taj način oduzimate, moje osnovno pravo, i to pravo na život čovjeka.

I zaključno za kraj, priznanje pogreške RH kroz prihvaćanje ovog prijedloga i načinjene štete, kroz političku manipulaciju i korupciju sa pravosuđem, jasno bi pokazalo karakter, da političko progonstvo prestaje, i da proganjane osobe, imaju pravo na rehabilitaciju i budućnost. Skidanje stigmi je svakom razumnom čovjeku, intelektualcu, političaru, pravniku, nakon sagledavanja i utvrđivanja pravno relevantnih, stvarnih, istinskih, političkih i drugih činjenica, jasna čovjekova potreba i želja za gašenjem žeđi pravde i gladi pravednosti.

Sukladno Zakonskim i Ustavnim obvezama, koje imate kao institucije, očekujem Vaš odgovor predviđen i  određen u propisanim rokovima.  
Stoga, ne preostaje mi ništa drugo nego da Vam se zahvalim na razumijevanju.
S poštovanjem,

                                                                                           Ivica Petrić